Kada od ljubavi tražimo sigurnost, privlačnost, žudnju ili uživanje, moramo znati da su one prolazne. Očekivanja i čuđenja (i u ljubavi) trebamo sahraniti. Kada imamo velika očekivanja od partnera onda to nije bezuvjetna ljubav! Vjerovati u ljubav može i onaj koji nema konkretnu osobu pored sebe!, piše prof. dr. sc. Zlatko Miliša.
Onaj tko vjeruje i živi za ljubav nije ovisan od ljubavi drugih. Sve dok postoje očekivanja nema bezuvjetne ljubavi!
Oscar Wilde komentira da ljubav “počinje zavaravanjem samoga sebe, a završava zavaravanjem drugih.” Pjesnikinja Marina Cvetajeva je zapisala: “Zahvalna sam i onima koji me nisu voljeli, jer su me naučili da volim sebe.” Neki smatraju da je prava ljubav uvijek slijepa ili da se se veza među parovima stvara od kompromisa do ljubavi, a neki krenu od ljubavi do kompromisa. I, što ostaje od ljubavi? Zato Iris Tarbuk u knjizi Srodne duše ovako rezonira: “Kada je ljubav prava, od partnera ne tražiš ništa.”
Zaljubljenost i razočaranja
Djecu i mlade učimo svemu osim onoga što je njima najinteresantnije: ljubav, zaljubljenost, prevara, ljubomora, razočaranost… Mlade se ne podučava razlici ljubavi i zaljubljenosti, na primjer da ne bi trebali donositi važne životne odluke dok su zaljubljeni. U fazi zaljubljenosti mala je crta razdvajanja od očaranja do razočaranja. Kad si zaljubljen, ratio (kao da) ne postoji, jer srce (ruko)vodi. Spinoza ironično komentira: “Kad ljubav govori, razum šuti”.
Razočaranost u druge je jedan najčešćih i najdestruktivnijih doživljaja. Ona je proizvod (nerealnih) očekivanja. “Ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim očekivanjima prevareni” (Goethe)
Postoje različita razočarenja. Na primjer, razočarenje u institucije, Boga, autoritete, drage osobe… Razočarani krivce nalaze izvan sebe, jer imaju (pogrešna ili prenaglašena) očekivanja od drugih. Takvi su uvijek neraspoloženi, ljuti, ogovaraju one koji su ih ostavili, percipiraju se kao žrtve, puni su gorčine, a njihove reakcije znaju biti krajnje pogubne. Nerealna očekivanja stvaraju brojne frustracije, od osjećaja srama, krivnje, do osude ili osvete. Sve dok postoje očekivanja onda nema bezuvjetne ljubavi! Kada nemamo visoka očekivanja od drugih (u ljubavi, prijateljstvu, kolega na poslu) smanjujemo razočarenja.
>Miliša: Je li prijateljstvo (p)ostalo mit?
Za moju nesreću nije kriva (samo) druga strana
Kriva je percepcija da je za moju nesreću kriva druga strana. Oni koji rezoniraju na ovaj način skloni su klevetati drugoga i iznositi laži o drugome. Nitko nam ništa ne duguje, osobito ne onda kada smo sami izabrali s kim ćemo biti (blisko) povezani. Osjećaje, bilo ugodne bilo neugodne, “izaziva naš način razmišljanja. Sve što osjećate i činite dolazi iz vas, a nije prouzročeno nečim ili nekim izvan vas” (Thruman ).
>Miliša: Teoretičarima zavjere se stigmatiziraju oni koji tvrde da nema slučajnosti
Jedna strana nikada ne može ispuniti sve potrebe drugoj osobi. Ovisnost o drugoj osobi često se povezuje s patološkom ljubomorom, a ostavljena osoba se smatra izdanom. “Ne zadržavaj ono što odlazi od tebe jer neće doći ono što ide prema tebi”. (Carl. G. Jung)
Ovisnost, a ne ljubav
Problemi nastaju kada ja očekujem od drugoga da učini što nije druga osoba spremana učiniti ili kada drugi očekuje od mene da učinim nešto što ja nisam spreman učiniti. Neki doživljavaju partnera kao vlasništva.
Parovi znaju biti u vezi u kojoj postoje jednostrani osjećaji. U takvim vezama, u želji da potpuno zadovolje partnera, osoba počinje gubiti dostojanstvo i postaje ovisna o partneru. Kada pomisli da bi vezi mogao doći kraj, gubi tlo pod nogama. Zato je spreman učiniti sve da bi ostao u vezi koliko god ona loša bila. Oskar Wilde takvima poručuje da trebaju uvijek biti zaljubljeni, jer je to (pravi) “razlog zbog kojeg treba ostati neoženjen”.
Nikada nismo zaljubljeni?!
Anthony De Mello u knjizi Svjesnost donosi iznimno provokativne teze: “Moram vam priopćiti da nikada u nikoga niste zaljubljeni. Zaljubljeni ste u svoje mišljenje o toj osobi. Prestajete biti zaljubljeni kada se promijeni vaše mišljenje o osobi u koju ste zaljubljeni, zar ne? ‘Kako si me mogao iznevjeriti kada sam ti toliko vjerovao?’, kažete nekome.
Jeste li mu zaista vjerovali? Nikada nikome ne vjerujete. Ostavite se toga! Vjerujete samo svome mišljenju o toj osobi. Zašto se onda žalite? Činjenica je da u stvari ne volite priznati da vam je prosudba bila slaba. To vam baš ne laska, zar ne?”
Na ova zapažanja naslanja se izreka: “Biti slijep i pored zdravih očiju.” Autorica knjižice Vrijeme bedema, Maja Klarić je zapisala: “Pišući o suputnicima, zapravo pričam priču o sebi jer ono što kod njih primjećujem i potom zapisujem, ono je što vidim. A to više govori o meni nego o njima”.
Bračna trilogija: pouka o prevarama
Svojevremeno sam od jednog bračnog terapeuta čuo zanimljivu “bračnu trilogiju”… Kada je pitao klijente na što su bili najviše ljuti na početku braka, konstatirao je da su psovali sebe, jer su stvorili nerealnu sliku o njoj / njemu. Druga faza je kad se izblijedi ta frustracija, a nastavlja se gubljenjem želje za intimnošću, humorom ili razgovorom. U trećoj fazi, ako nije prethodila rastava, sve ovisi o tome kako se tko naučio sa time živjeti.
Eckhart Tolle, autor knjige Moć sadašnjeg trenutka je zapisao: “Kada se žalite, vi radite od sebe žrtvu. Napustite situaciju, promijenite situaciju ili je prihvatite. Sve ostalo je ludilo.”
Kada nas partner/ica prevari, ostavi ili razočara problem nećemo riješiti otkrivanjem njihovih preljuba ili grešaka, nego suočavanjem s pitanjem što i kako dalje! Važnije se suočiti sa sobom nego tražiti odgovore ili promjene u drugome. Kada smo, na primjer, razočarani što nam biljka slabo napreduje pa je mijenjamo drugom, mi ne vidimo da trebamo mijenjati okoliš, svoja očekivanja ili da trebamo prihvatiti biljku koja nije onakva kakvu smo je zamišljali. Voljeti drugoga znači naučiti opraštati pa samo rijetki vole na takav način.
Nitko nije vrijedan ljubavi kada ti crpi zadnji atom energije. Emocionalno si slijep ako vjeruješ u promjene kod patoloških sebičnjaka. Albert Einstein upozorava da je ludost “raditi istu stvar i očekivati drugačije rezultate”.
Koliko muškarci daju, a koliko žene traže?
Baretić u romanu Pričaj mi o njoj konstatira: “Muškarci uvijek daju manje nego što bi mogli dati, a žene uvijek traže više nego što im zbilja treba”.
Moja draga kolegica Smiljana Zrilić mudro je to ovako komentirala: “Kad muškarac voli, daje više nego što može. Kad ne voli, daje znatno manje nego što može. Kad žena traži više nego što joj treba, ona ne voli. Kad voli ne traži ništa”.
Na sve ovo istaknuti bračni savjetnik Jürg Willi upozorava da malo toga unosi stabilnost u vezama kao ogovaranje zajedničkih prijatelja!
Zaključno: Najveći izazov je ostati svoj i što manje se oslanjati na druge. Vjerovati u ljubav može i onaj koji nema konkretnu osobu pored sebe! Onaj tko vjeruje i živi za ljubav nije ovisan od ljubavi drugog. Sve dok postoje očekivanja nema bezuvjetne ljubavi!
O autoru:
* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar. Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu.
Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Miliša je i dobitnik godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
