Općeniti stav Crkve jest poštivanje Božjih zapovijedi. Prva od njih nas uči da je samo jedan Bog i da samo njemu trebamo služiti.
Svaka praksa koja se protivi vjeri u Božju jedinstvenost, svemoć i sveznanje, predstavlja njezino kršenje. U to spadaju svi oblici magije, praznovjerja, idolopoklonstva, gatanja, magije, hotimične sumnje, nevjerovanja, očajavanja itd. Prema tome, svaka pojedinačna djelatnost se uvijek mora prosuđivati i u kontekstu intencija koje su povezane s njezinim izvođenjem te načinima prakticiranja.
Radiestezija i rašljarstvo vrlo često su izravno povezani s magijskim svjetonazorom, pa time nužno i grešni (iako se žele predstaviti samo kao znanstvena praksa).
No, vjerojatno se i sami dalje pitate – može li postojati posve neokultna praksa otkrivanja podzemnih voda koja je utemeljena na znanstvenim postavkama detekcije slabih elektro-magnetskih valova koje neki ljudi mogu osjetiti?
Pseudoznanstvenici se općenito jako vole pozivati na znanost, baratati imenima ljudi koji imaju prefiks prof. ili dr. ispred imena, ili se pozivati na tobožnje duhovne blagodati koje metoda donosi. Tako je isto s radiestezijom. U osnovi se radi o tome da osoba pomoću specijalnih rašlji, viska ili nekog sličnog pomagala osjeća posebne vibracije vezane uz predmet od interesa. Ponekad je posrijedi pronalaženje vode, ponekad metala ili drugih predmeta, ponekad osoba, a nije neobično ni proricanje budućih događaja (kao što imamo prilike često gledati na komercijalnim televizijama). Metode su različite, ali se temeljna ideja sastoji u tome da sva tijela posjeduju određeno zračenje koje je nadarenim osobama moguće detektirati pomoću posebnih pomagala. Osobe koje se time bave ponekad tvrde da osjećaju podzemne tokove ispod prostora kojima se kreću, ali ništa rjeđi slučaj nisu medicinske dijagnoze “na daljinu” i “otkrivanje budućnosti”. U svakoj specijalnoj priči se to “zračenje” pomalo prilagodi.
Radiestezisti vole pozivati na znanost. Tako su jedna od ključnih imena Ernst Hartmann i Manfred Curry, čija se imena koriste posve nekritički po principu “ipse dixit” kao čvrsto znanstveno uporište. Oba su bila poznata po svojim teorijama o Zemljinom elektromagnetskom polju koje se sastoji od pozitivnih i negativnih linija i sjecišta koja, posljedično, utječu na čovjekov život i zdravlje. Naravno, nigdje se ne spominje da Hartmann-Curryjev koncept nikada nije prihvaćen kao valjana znanstvena teorija i da je u svojim postavkama zapravo psudoznanstven.
Stoga, na kraju treba postaviti jedno logično pitanje: čemu pribjegavati metodama koje nemaju nikakvu znanstvenu pozadinu, a puno puta su korištene u povezanosti s okultizmom, ezoterijom i sl.
I što nam sugerira stav povjerenja u njih?
Cijeli tekst don Damira Stojića o radiesteziji i rašljarstvu možete pročitati na stranicama Studentskog pastorala gdje su zanimljivi odgovori na mnoga životna pitanja iz perspektive kršćanstva i vjere u Boga