Hrvatski filmski redatelj Jakov Sedlar je, komentirajući odluku HAVC-a po kojoj je bosanskohercegovačkoj redateljici Jasmili Žbanić dodijelio potporu od 3,1 milijun kuna za film “Otok ljubavi“ obrazlažući da je taj film u interesu Hrvatske, istaknuo kako je apsolutno protiv da Hrvatska daje bilo kome novac dok ne podmiri želje svojih filmskih radnika.
“Osobno nemam ništa protiv redateljice Žbanić niti protiv njezine molbe da traži novac od Hrvatske za svoj film. Po zakonima, kako se navodi – može, ali sam apsolutno protiv da naša Hrvatska daje bilo kome novac dok ne podmiri želje svojih filmskih radnika“, rekao je za narod.hr Jakov Sedlar.
Istaknuo je kako već niz godina ne prati kome HAVC daje novac te kako ga on za svoje filmove pronalazi u Izraelu, SAD-u, Francuskoj, Australiji i kod nekolicine Hrvata koji vole ono što radi.
„Hvala Bogu, nikada nisam ovisio o državnim sredstvima za svoje projekte, a nadam se da će tako biti i ubuduće“, kaže Sedlar ističući kako se ponekad iznenadi kada pročita kome su sredstva dodijeljena.
Ponajviše se iznenadni jer se nerijetko novac dodjeljuje nekim filmovima koje malo tko gleda i koji su na svaki način neatraktivni.”No, svaki narod ima talenata koliko ima i teško bi bilo nekoga okriviti zašto je dato jednom, a ne drugom redatelju,” kaže Sedlar te dodaje kako se nada da komisije, bez obzira tko u njima sjedi, ipak rade po savjesti i da novac dodjeljuju onima za koje misle da to i zaslužuju.
Prema riječima hrvatskog redatelja, djelomično je pratio situaciju oko posjeta premijera Milanovića Mostaru i reakciju redateljice Žbanić na njegov posjet i priznaje da ga ništa nije iznenadilo što bi se odnosilo na taj događaj.
„Rječnik koji redateljica upotrebljava je rječnik koji je uobičajen u tzv. regiji u koju se zaklinje nekoliko zadnjih hrvatskih politika. To je rječnik primitivizma svih vrsta, tu se ne biraju riječi, tu se radi o čistom uličnom ponašanju“, kaže Sedler te ističe kako tako u tzv. regiji razgovaraju i redateljice i premijeri i svi kojima je tzv. regija uzor.
Hrvatskoj politici od Račana i Sanadera na ovamo, regija je neupitni kumir kojemu se svi klanjaju, nadodaje Sedlar objašnjavajući kako se u ime te i takve regije, hrvatski novac, daje i filmovima koje rade strani državljani, a o temama nikoga i nije briga.
„Daje se jer se propagira tzv. regionalna suradnja, propagira se regija; ideja iz koje smo željeli pobjeći i zbog koje smo ratovali i zbog koje je pala masa života. Sada nam se ta tzv. regija vraća kao naša jedina budućnost u svakom smislu! Morbidno!„ rekao je Sedlar za narod.hr
Naglasio je kako ocjena da Hrvatska ima koristi od te koprodukcije jednostavno ne stoji, te da je to laž, nešto što samo glupa i uliznička hrvatska politika može promovirati. “Neka netko kaže koja je korist od toga? Koja? Koliko će to davanje hrvatskih novaca donijeti novih poslova Hrvatskoj i njezinim umjetnicima”, zapitao se Sedlar.
Prema Sedlarovu mišljenju ovo je bolesno stanje i protivi se bilo kakvom tzv. regionalnom udruživanju u kojem bi Hrvatska plaćala račune, a drugi bi u njezinim novcima uživali i sebi radili reklamu. No, sve ovo će i dalje ovisiti o tome što politika bude promovirala, jer ne zaboravimo, HAVC je samo dio Ministarstva kulture RH. Sve dok se u potpunosti ne zadovolje potrebe hrvatskih filmskih radnika, Sedlar se protivi bilo kakvim materijalnim davanjima bilo kojem tzv. regionalnom projektu jer, kako ističe, niti od jednoga dosadašnjeg Hrvatska nije imala nikakve koristi.
Osobno je orijentiran prema boljima od sebe, od kojih bi nešto mogao naučiti. Zbog toga ga je put oduvijek vodio prema New Yorku, Los Angelesu, Parizu, Tel Avivu, a nikada prema Nišu, Beogradu, Banja Luki ili… regiji koja nam je geografski blizu.
„Moderne komunikacije svijet su učinile globalnim selom, pa zar smo mi zaista glupi ili smo tolike ulizice europskim nikogovićima koji sjede po briselskim uredima, da još moramo i plaćati da nas se vrijeđa?!“ pita se Sedlar i pita se kako bi redateljica reagirala na sličan posjet austrijskog, francuskog ili talijanskog premijera, bi li i njega ispratila kao što je ispratila Milanovića.
Dejan Šorak: U bivšoj državi stupanj filmskih prava bio veći nego danas u samostalnoj Hrvatskoj
Hrvatski filmski redatelj Dejan Šorak je komentirajući za narod.hr odluku HAVC-a o dodjeli 3,1 milijun kuna za film Jasmile Žbanić rekao kako zaista ne može vjerovati da je u bivšoj državi zvanoj Jugoslavija stupanj filmskih prava bio veći negoli je to danas u samostalnoj hrvatskoj državi kad filmsku industriju vodi osoba koja koja se zove Hrvoje Hribar.
“U tadašnjoj Jugoslaviji, bilo je nezamislivo, kako zakonski tako i etički, da autori iz drugih država/republika nasrću na novac hrvatskoga filmskog poračuna. I zamislilte pardokasa, danas, u samostalnoj hrvatskoj državi, zahvaljujući Hrvoju Hribaru, vladaru hrvatskoga filma, protiv svih pozitivnih zakona hrvatske dražave, jedna strana državljanka dobiva milijune kuna hrvatskih poreznih obveznika. I pritom se usuđuje vrijeđati legalnoga premijera države čija joj je vlada dala novac za film”, upozorava Dejan Šorak
Tekst se nastavlja ispod oglasa