Pred prepunom dvoranom u Rijeci prije projekcija filma Jakova Sedlara i scenarista Hrvoja Hitreca “Jasenovac – istina”, nazočnima su se obratio predsjednik riječke UHDDR Mile Biondić, istaknuvši kako je Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu, te predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Rijeci, Goran Crnković koji je rekao kako je logor radio i nakon kraja rata, jer su tamo dovođeni neprijatelji komunističkog režima. Prije projekcije recital pjesme A.G. Matoša „1909“ izveo je student treće godine kroatistike Ivan Špoljarić, a nakon izvedbe himne i projekcije filma na pitanja gledatelja odgovarao je sam autor, Jakov Sedlar.
Film počinje četničko srpskim pogramima u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Kaže se da je Pavelićeva odluka da iz Njemačke uveze rasne zakone tragična, no napominje se da je Kraljevina Jugoslavija imala prema Židovima još ranije rasne zakone. Iz njih je vidljivo da je Židovima zabranjivano školovanje. U filmu se iznosi podatak da je Pavelićeva žena Mara bila polužidovka te da je sam ustaški vođa, na intervenciju Mate Ujevića, spasio njegova tajnika Židova iz Jasenovca, kao i o brojnim Židovima u ustaškom pokretu. Adolf Hitler osobno je dopustio da nekoliko glazbenika Židova nastavi svirati u Berlinskoj filharmoniji do kraja rata. Podatak o tome da je Židovska općina u Zagrebu radila cijeli rat i da je na tome inzistirao sam Pavelić do sada nije bio poznat. U Hrvatskoj je rat preživjelo 20% Židova, što nažalost u nekim drugim državama nije bio slučaj.
Film će svakako izazvati brojne komentare, a najbolje ga je pogledati pa o njemu nakon toga donositi konačan sud.
Jakov Sedlar obraćajući se nazočnima istaknuo je, kako voli doći u Rijeku jer je bio golman u vaterpolu i pokojni Riječanin Zdravko Ćiro Kovačić, nekada najbolji vratar svijeta, ostao mu je u trajnoj uspomeni iz sportskih dana.
“Kada sam najavio projekciju u Rijeci, odmah nakon Zagreba i Splita, pitali su me, što ću u Rijeci, a ja sam odgovorio Rijeka je uvijek bila hrvatski grad i to će i ostati”, rekao je Sedlar, što je izazvalo gromoglasan pljesak.
“Film nismo radili zbog revizije povijesti, nego da pokušamo postaviti svari kakve su doista bile. Mi istinu o Jasenovcu do danas ne znamo kao što recimo Poljaci znaju o Auschwitzu. Jasenovac je nažalost velika crna rupa i od 1941. do 1945, sporni su samo brojevi. No do trenutka dok ljudi koji su vodili Jugoslaviju i mentalni komunisti ne priznaju i činjenice da je logor radio do 1951., mi punu istinu nećemo saznati. Ovaj film je napravljen iz pijeteta prema svim nevinim žrtvama od 1941. do 1951. kako bismo napokon pokušali zatvoriti ovu knjigu strave”, zaključio je Sedlar.
