Popularni pjevač Miroslav Škoro gostovao je na N1 televiziji gdje je progovorio o svojoj političkoj karijeri, o etiketi nacionalista, odnosu s Markom Perkovićem Thompsonom…
Samouk ste glazbenik?
Zaljubio sam se u glazbu kao dijete. Slino sam želio nešto svirati, ali nije bilo mogućnosti pa sam kupio prvu gitaru za koju sam zaradio kao ministrant u blagoslovu kuća. Mama je dodala novaca. Htio sam biti u bendu, ali svi su već dosta dobro svirali, pa sam onda, da me ne izbace, počeo pisati pjesme. Sve ostalo je povijest.
Gdje je i kako nastala Ne dirajte mi ravnicu?
U Americi sam čeznuo za majkom, Osijekom, prijateljima kada sam je napisao 1989. godine. Ona je došla prije mene u Hrvatsku i Zlatni Dukati su snimili spot s Fabijanom Šovagovićem. Ljudevit Grgurić Grga me pozvao da pjevam pjesmu u Sedmoj noći kada je bila u Osijeku i tako je počela moja karijera. To je jedna pacifistička pjesma i mislim da je zavrijedila da napravimo jedan veliki koncert u Zagrebu i Osijeku s Filharmonijom i volio bih da bude jedno 1000 tamburaša ako ih uspijemo skupiti i da onda održimo 30 koncerata u čast 30 godina pjesme.
Bili ste prvi generalni konzul Hrvatske u Pečuhu?
Franjo Tuđman je čuo za mene pa je Centar za uzbunjivanje Zagreb zvao Centar za uzbunjivanje Osijek da dođem u Zagreb. Prvo sam odbio, supruga mi je radila kratko u Ministarstvu vanjskih poslova, ali je brzo otišla. Ona je obrazovana u Americi pa joj ovaj način rada nije odgovarao. To je bio zanimljiv posao, konzularni poslovi su produžena ruka diplomacije, nema politike. U međuvremenu sam izašao iz toga. Nije to za mene. U moje vrijeme Kolinda Grabar Kitarović je radila kod Ive Sanadera u Ministarstvu vanjskih poslova, a Gordan Jandroković je bio moj communications officer za Mađarsku.
Saborsku plaću ste prosljeđivali dalje?
Mediji te dočekaju na nož, stalno govore trebaju mlade, obrazovane koji drugačije misle u Saboru i ja sam se tu prepoznao. Nisam ušao zbog plaće. Ja imam dosta dobar posao u kojem mogu zaraditi pristojno i mene taj novac ne fascinira i odlučio sam dati novac u humanitarne svrhe i tu sam pogriješio. Odabrao sam intenzivnu pedijatrijsku njegu u KBC Osijek. Odradili smo dva koncerta i skupili novaca. Nažalost nije bilo sluha da se osigura prostor za jedinicu intenzivne njege. Na kraju sam završio i na sudu jer je izašao tekst naslova da sam od novaca za djecu kupio kuću pa sam odlučio privesti novinara sudu. Nakon svega sam odustao od ovakvog načina pomaganja, a još su mi i PDV naplatili.
Sude mi, Domovina, dosta pjesama koje govore o domovini, suđenju generalima, jeste li dobili etiketu nacionalista?
Ako je Bono Vox irski nacionalist, OK, ja sam hrvatski, nemam ja s time problema. U mojoj državi u kojoj je moj narod većinski imam pravo isticati to što imam. Čini mi se da živimo u vrijeme dok glasna manjina terorizira tihu većinu. I neka me zovu kako hoće, dapače.
Jeste li u kontaktu s Markom Perkovićem Thompsonom, jeste li u svađi?
Mediji pišu svašta, to je njihovo pravo. Kum sam njegovom prvom sinu, kontakt je na razini koliko dopuštaju obveze, ali naravno da mediji vole to napuhivati preko svih mogućih mjera. Najbolje bi bilo pozvati njega da kaže svoj stav ili da dođemo zajedno, što bi mi bilo drago, ovdje se radi o odnosu dvoje ljudi koji imaju uspone i padove, ali nema nikakve svađe i nismo se nikada svađali. Možda ne razmišljamo isto o nekim stvarima, ali svađa je nešto čemu ja nisam sklon, a nije ni on.