“Ovaj slavodobitnički plamenac, pobjedu na Alki, posvetio sam svome prerano preminulom ocu Miru. Bio sam u mislima s njim u sve tri trke i kada sam u trećoj trci krenuo sa starta znao sam da ću slaviti, da ću biti slavodobitnik. Pobjedu na Bari posvetio sam također prerano preminulom stricu Stanku, koji je umro u svibnju ove godine. Kao vjernik uvjeren sam da su otac i stric uživali kako sam odradio 305. alkarsko nadmetanje i da se oni sada također raduju i da su sretni što mi slavimo. Zato smo u široj obitelji razgovarali i dogovorili da kada je u pitanju Alka nema korote. Nisam očekivao da će nas se već do sada okupiti ovoliko. Presretan sam”, kazao je slavodobitnik Ivo Zorica kojega je na obiteljskom posjedu Vreba dočekalo nekoliko stotina čestitara, piše Slobodna Dalmacija.
Naravno, prvi su mu u zagrljaj pohitali majka Marija, supruga Monika sa sinom Dominikom i kćerkom Juditom, stričevi Branko, Ivan i Jozo i ostala brojna rodbina. Svo vrijeme Ivo je ponosno, kako i dolikuje junaku i prvom alkarskom vitezu, u ruci držao koplje na kojemu se vijorio plamenac hrvatske trobojnice kojim je, napokon, upotpunio svoju riznicu alkarskih trofeja i u kojoj će najnoviji trofej zauzimati najistaknutije mjesto.
“Opet ću se vratiti na trke i promišljanja na oca. Da je on bio danas poslije svake trke bi mi rekao smiri se, malo podigni koplje, nemoj samo u jedinicu. On bi danas, da je među nama, bio najsretniji. Ja do sada imam četiri Bare i tri Čoje, ali je, evo, stigao i onaj najdraži trofej, stigao je slavodobitnički plamenac. Na ponos meni i cijeloj obitelji. Jer i moj stric Ivan ima slavodobitnički plamenac, moj rođak Ante do sada je tri puta bio slavodobitnik Sinjske alke, a bio je i slavodobitnik Svečane Sinjske alke u Vukovaru. Imamo ukupno 17 alkarskih trofeja, pobjeda na Bari, Čoji i Alki”, u dahu je istaknuo slavodobitnik Ivo.
Na upit koliko čestitara očekuje i do kada će biti slavlje.
“Svatko tko dođe dobro je došao. Za svakoga će se naći komad kruha, sira, pršuta, pečenog i čaša vina. Jer i to je Alka, a mi smo hvala Bogu naučili slaviti jer smo često osvajali alkarske trofeje. Na sreću ovo je veliki posjed pa za sve ima mjesta i uz održavanje distance. Slavit ćemo do jutra. To su zaslužili plamenac i Alka”, kaže Ivo.
Dok su Ivinoj majci Mariji navirale suze radosnice njegova supruga Monika je za Slobodnu Dalmaciju naglasila: “Ivo je osvajao Bare i Čoje, ali današnja Alka je nešto najvrijednije, nešto posebno, što se ne može opisati riječima. To se jedino može doživjeti. Imamo dvoje male djece pa mi je ponekad bilo i teško samoj jer Ivo je svakodnevno bio zauzet, ali poslije ovoga sve se zaboravlja jer mi živimo za Alku i ništa nije vrijednije od slavodobitničkog plamenca”