Poznata finska političarka Räsänen optužena je za “poticanje homofobije” zbog citiranja Biblije i tvrdnje da je brak zajednica između muškarca i žene. Sudi se i biskupu koji je odlučio izdati knjigu. Prijeti im kazna od dvije godine zatvora!
Räsänen optužena zbog citiranja Biblije
Suđenje Paivi Mariji Räsänen počelo je početkom prošlog tjedna u Helsinkiju – prenosi rmx. Prijeti joj dvije godine zatvora. Bivša finska ministrica unutarnjih poslova i demokršćanska zastupnica na sud je stigla s Biblijom iz koje je citirala odlomke zbog kojih joj se sudi.
Prema pisanju finskih medija, Räsänen je svojom retorikom prekršila zakon o govoru mržnje, o čemu će odlučiti sud. Optužena je i da je kritizirala Luteransku crkvu u Finskoj zbog podrške LGBT pokretu i LGBT povorci u Helsinkiju, kao i da je napisala knjigu o kršćanskoj viziji obitelji.
Sudi se i luteranskom biskupu Juhani Pohjoli zbog izdavanja njene knjige. Oboma prijeti kazna do dvije godine zatvora zbog vrijeđanja homoseksualaca.
Räsänen je u svoje objave uključila fotografiju biblijskog odlomka Rimljanima, prvo poglavlje, stihovi 24-27, koji osuđuje homoseksualnost kao grijeh.
Rekla je da vizija braka koju je predstavila proizlazi iz njezine kršćanske vjere, koja propisuje da brak može biti samo zajednica između muškarca i žene. Istaknula je da ova stajališta nisu proizašli iz mržnje prema bilo kome.
Räsänen: Slijedi moderno spaljivanje knjiga?
U prošlogodišnjem intervjuu, Räsänen je odgovorila na optužbe: “Ovo se duboko tiče slobode vjere i slobode izražavanja. Ako su ovi tekstovi zabranjeni, bit će zabranjeno još mnogo toga. Iduće će biti moderno spaljivanje knjiga koje ciljaju na biblijsko učenje. Neću se ispričavati zbog učenja Biblije – stojim iza toga.
“Pitanje je o biblijskom učenju o braku i seksualnosti. U konačnici, tri optužbe koje su podignute protiv mene odnose se na to da li je u Finskoj dopušteno izražavati svoje uvjerenje koje se temelji na tradicionalnom učenju Biblije i kršćanske vjere. Međutim, biblijsko učenje glasi da je brak zajednica između muškarca i žene i da je homoseksualnost protivno Božjoj volji.”
Glavni tužitelj je u nazočnosti trojice sudaca izjavio da “tko god kritizira postupke homoseksualaca, namjerno izaziva mržnju prema homoseksualcima”.
Odvjetnik optuženice Lorcan Price podsjetio je da finski ustav jamči slobodu govora i uvjerenja. Napomenuo je da će tužba imati veliku važnost za budućnost finske demokracije i poštivanja kršćanskih prava.
“Čak i ako se proglasi nevinom, ljudi će odsad sve više oklijevati u otvorenom izražavanju svog mišljenja u strahu od osude”, rekao je.
Odvjetnik Price podsjetio je da, pod izlikom tolerancije, sve više zemalja donosi zakone koji ograničavaju raspravu o LGBT temama. Primjer za to predloženi je zakon Zan u Italiji, koji bi, ako bude usvojen, povrijedio prava kršćana kada je riječ o slobodi govora, mišljenja i obrazovanja.
Što Biblija kaže o homoseksualnosti?
Ljudi s istospolnom sklonošću nesposobni su ne samo rađati djecu, nesposobni su i potpuno se “sjediniti”, nego samo oponašaju sjedinjenje. Stoga Biblija odbacuje svaku istospolnu radnju.
Sveto pismo izričito spominje i osuđuje homoseksualnost, odnosno homoseksualno ponašanje. I Stari i Novi zavjet to jasno potvrđuju. Nije međutim dostatno navesti samo određene tekstove Svetoga pisma o tome predmetu, jer se vrlo lako mogu pogrešno protumačiti kao izolirani iz općeg svetopisamskog konteksta.
Da bi se dobro uočio nauk Svetoga pisma o homoseksualnosti, treba u prvom redu vidjeti opći svetopisamski Božji plan o ljudskoj spolnosti, a tek onda u tome svjetlu analizirati pojedine tekstove.
Biblijski autori ne gledaju na homoseksualnost fenomenologijski nego teologijski, tj. pitaju se o tome koji odnos imaju određena seksualna ponašanja s obzirom na Boga, njegov zakon, ostvarenje Saveza, jesu li na Božju slavu ili nisu, koji je Božji plan o spolnosti, postoji li neki odnos između vjerskih i seksualnih devijacija itd. Biblija gleda na homoseksualnost, kao i na druge stvarnosti, pod prizmom ostvarenja spasenja, Božjega plana i volje: homoseksualnost nije u Božjemu planu, nego od toga plana odskače, odudara i protivi mu se, ističe Petar Šolić u stručnom članku Teologija homoseksualnosti, objavljenom na Hrčku.
Biblija osuđuje homoseksualnost u prvome redu i nadasve zbog njezine suprotnosti s Božjim planom o ljudskoj seksualnosti, koja je bitno diferencirana u mušku i žensku i kao takva usmjerena prokreaciji: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite!” (Post 2, 27-28; usp. Post 2, 18-25). Kao muško i žensko čovjek je slika Božja. Dakle, seksualna različitost je konstitutivni element čovjekove bogosličnosti. Kao muško i žensko čovjek je od Boga blagoslovljen. Nepriznavanje i nepoštivanje seksualne diferencijacije u biblijskoj perspektivi je zapravo napuštanje ispravna odnosa prema Bogu stvoritelju i oskvrnjenje čovjekove bogosličnosti.
Zato Biblija gleda u homoseksualnosti ne samo i u prvom redu seksualni nered i grijeh, već protivljenje Božjoj volji i naumu o čovjeku i njegovoj spolnosti, gleda u njoj idolatriju.
Drugi vrlo važan element u biblijskome gledanju na homoseksualnost je upotreba bračne simbolike, kojom se izražava odnos između Boga i Izraela (posebno prorok Hošea), što će Pavao primijeniti na odnos između Krista i Crkve. Heteroseksualnost je bitna za taj simbolički odnos. Zato je homoseksualnost u biblijskoj perspektivi naprosto nezamisliva, nešto što je potpuno pogrešno i što bitno remeti spomenutu bračnu simboliku. Ona je nešto što se toj simbolici protivi i zato je objektivni nered i zlo.
Treba nadalje da se zna da su seksualni neredi i aberacije u Izraelu bili kažnjavani kao zlodjela, i u Starom i u Novom zavjetu. Dovoljno se je samo sjetiti Pavlovih kataloga grijeha. Svakako da je i homoseksualnost, eksplicitno ili implicitno, uključena u tu osudu.
Bog je u svojoj biti stvaralačka ljubav. Čovjek kao slika Božja treba da također bude ljubav koja stvara. Seksualnost nije samo u službi međusobnog sjedinjenja, zajedništva i ljubavi između dviju osoba različitoga spola, već i u službi rađanja novih ljudskih života.
Homoseksualnost se protivi prokreaciji biologijski, psihologijski i biblijski. Biblija nalaže muškarcu i ženi da rastu, da se množe i da napune zemlju (usp. Post 2, 28). To nije naređeno osobama istoga spola, jer to uostalom zbog ljudske naravi i Božjega plana i nije moguće, nego osobama različitoga spola. Zasjenjenje te istine o ljudskoj osobi i spolnosti, kao plod istočnoga grijeha, vodi mnogim grijesima, također i na području spolnosti, pa i do same homoseksualnosti.
Biblija ne spominje izričito homoseksualnu sklonost niti je osuđuje, već samo homoseksualno ponašanje i čine. I to u prvom redu i gotovo isključivo homoseksualno ponašanje među muškarcima. Samo Rim 1, 24-31 spominje i žensku homoseksualnost. Takvo ponašanje jedan je od najjasnijih izraza čovjekove oporbe Bogu, njegova udaljenja od Boga, ono ide protiv istine ljudske naravi. Homoseksualna aktivnost je, veli Pavao, zapravo plod čovjekove udaljenosti od Boga (usp. Rim 2, 24-31). U tome smislu može se reći da se homoseksualnost osuđuje u prvome redu zbog protivljenja Božjoj volji i planu o čovjeku, a tek potom kao seksualni nered i prekršaj. Treba reći da se homoseksualni čini ne osuđuju jače nego drugi seksualni neredi i grijesi. Prema nekim autorima, Biblija nema pred sobom, kada osuđuje homoseksualnost, prave homoseksualce, već heteroseksualce koji se ponašaju kao homoseksualci.
Homoseksualnost se u Bibliji redovito osuđuje u kontekstu drugih grijeha kao što su idolatrija, promiskuitet, tjelesno silovanje, negostoprimstvo, protivnost prokreaciji itd.
Neki tekstovi vide u njoj dio povijesti grijeha i sve većeg udaljavanja od Boga. To je osobito tekst o Sodomi (usp. Post 19,1-29) po čemu se homoseksualnost naziva i sodomija, kao i tekst u Knjizi sudaca (usp. 19, 22-30). Drugi tekstovi osuđuju u prvome redu pogansko sakraliziranje muške prostitucije, dakle homoseksualnost koja se prakticirala na svetim mjestima za vrijeme orgijskih kultnih čina (usp. Pnz 23, 18-19; 1 Kralj 14, 24; Job 36, 14). Homoseksualnost se u Bibliji osuđuje i zato da se Izabrani Narod ne povodi u zlu za drugim narodima, zbog ritualne čistoće koja se traži od Izabranoga Naroda itd., navodi, Petar Šolić.
Tekst koji najjasnije osuđuje homoseksualnost jest Rim 1, 18-32: osuđuje jednako i mušku i žensku homoseksualnost.
Evo najvažnijega dijela tog teksta: “Zbog toga ih je Bog predao sramotnim stvarima: žene njihove zamijeniše naravno općenje protunaravnim; jednako muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženom, usplamtješe pohotom jedan za drugim, vršeći -muškarac s muškarcem – sramotne stvari i na sebi primajući pravednu plaću za svoje zablude” (Rim 1, 26-27).
I taj tekst vidi u homoseksualnosti udaljavanje od Boga, grijeh koji se događa u pokvarenoj kulturi i u od Boga potpuno udaljenom i otuđenom ambijentu. Svakim grijehom, pa i homoseksualnim, čovjek odbija da slavi Boga i da mu daje čast, što ima posljedicu da se ne časti ni čovjeka kao Božju sliku. Homoseksualnost se ovdje osuđuje i kao izraz egoizma, perverzije, idolatrije. Homoseksualni čini su posljedica zavođenja, vlastitoga izbora, podlijeganja strasti, udaljavanja od Boga. Ne osuđuje se, barem ne izričito, homoseksualna sklonost, već samo aktivnost. U homoseksualnosti se vidi protivljenje Božjem planu o spolnoj diferencijaciji u muško i žensko. U evanđeljima ima više tekstova koji se odnose na kaznu Sodome (usp. Mt 10, 15; 11, 23-24; Lk 10, 12; 17, 29). Isus, međutim, nigdje ne spominje izričito homoseksualnost i homoseksualno ponašanje, navodi, između ostalog, Šolić.
Cijeli stručni članak Teologija homoseksualnosti pročitajte na Hrčku, portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa