U časopisu ‘Scientia et Fides’ objavljen je članak u kojem dr. Bernardo Hontanilla Calatayud iznosi tezu da lik na Torinskom platnu ne odgovara nepomičnom truplu, kako se tradicionalno mislilo, već živoj osobi koja ustaje.
Doktor Bernardo Hontanilla Calatayud sa Sveučilišta u Navarri u Španjolskoj objavio je najnoviji članak u časopisu Scientia et Fides o tajanstvenom liku koji je na znanosti neobjašnjiv način ostao otisnut na Torinskom platnu, prenosi Aleteia polazeći od materijala koje je objavila agencija Gaudium Press.
Njegova teza je da lik na Torinskom platnu ne odgovara nepomičnom truplu, kako se tradicionalno mislilo, već živoj osobi koja ustaje.
„U ovom članku izneseni su razni pokazatelji života na koje upućuje Torinsko platno. S obzirom na nastanak ukočenosti trupla, analizira se položaj tijela otisnut na Platnu. Prisutnost nabora na licu ukazuje na to da je osoba živa. Torinsko platno pokazuje znakove smrti i života osobe koja je svoj lik ostavila otisnut u trenutku u kojem je bila živa”.
Ta se tvrdnja znatno uklapa u nauk o Kristovu uskrsnuću te u tvrdnje drugih stručnjaka o trenutku kada je slika ostala otisnuta na tkanini, kao da se radi o nekom nepoznatom zračenju tijela koje je do tada bilo pokriveno.
Ukočenost i položaj tijela
Prva karakteristika koja se proučava u ovoj analizi je prisutnost ili odsutnost “ukočenosti ili rigor mortis“. Ta se ukočenost opaža kod mrtvih “u početku u donjoj čeljusti i u očnim mišićima, zatim prelazi na lice i vrat. Potom se širi na prsa, ruke, trup i na kraju noge – tvrdi ovaj stručnjak. Taj efekt dostiže svoj vrhunac 24 sata nakon smrti nakon čega počinje postupno nestajati obrnutim redom, oko 36 sati nakon smrti, za što je potrebno 12 sati. Ozbiljnost traume koju je pretrpio muškarac s Torinskog platna i gubitak krvi mogla je uzrokovati ranu ukočenost 25 minuta nakon smrti koja bi dosegla vrhunac od 3 do 6 sati poslije. “Vidni znakovi ukočenosti koji se pojavljuju na slici možda ne odgovaraju klasičnim tragovima ukočenosti nakon smrti.”
Dr. Hontanilla je zabilježio “semifleksiju vrata i asimetričnu semifleksiju zglobova kuka, koljena i gležnja”. Karakteristike položaja zabilježene na platnu ne odgovaraju ukočenosti koju bi tijelo trebalo imati nakon što je skinuto s križa “.
Položaj kao pri ustajanju
Analize su uključivale ispitivanje na “muškarcima u dobi od 30 do 40 godina atletskog fenotipa, visokima između 1,70 m i 1,80 m”. Upitani da ustanu u položaju sličnom onom muškarca s Platna, pokazali su “pomicanje ruku prema genitalnim organima pri savijanju trupa, semifleksiju glave i oslanjanje jednog tabana s manjom fleksijom noge i stupnjem unutarnje rotacije, poput one promatrane na Platnu.”
Detaljnija analiza položaja pokazuje da na slici nije bilo ukočenosti trupla u gornjim udovima, što je kontradiktorno, s obzirom na to da su mišići ruku izdržali snažan pritisak tijekom raspeća.
“Kruti stav raspete osobe podrazumijevao bi podlaktice i zglobove zapešća u tipičnoj semifleksiji, što je opaženo i na mnogim leševima”, rekao je Hontanilla, naglašavajući da položaj prstiju ne odgovara onome što se očekuje od trupla. “Jasno je da se izostanak palčeva na Torinskom platnu također može pripisati znakovima života, a ne samo paraliziranosti krutog trupla.”
Živo lice
Dokaz života na slici može se uočiti na licu “prisutnošću nazogenih i nazolabijalnih nabora”, crta ekspresije lica uzrokovanih djelovanjem mišića koji nestaju kod pacijenata s paralizom lica ili nakon smrti. “Na svježem truplu muskulatura lica se opušta, nabori nestaju i usta se otvaraju. To je početni trenutak opuštenosti post mortem“, rekao je stručnjak, zaključujući:
“Asimetrična semifleksija promatrana u nogama, semifleksija glave i iznad svega prisutnost nazogenih nabora i smještanje ruku u područje genitalija mogli bi ukazivati na to da smo pred osobom koja započinje pokret ustajanja”.
Analiza evanđeoskih tekstova koja odgovara dokazima s Platna smjestila bi trenutak u kojem je slika ostala otisnuta “između prvog bdijenja (od 19,00 do 21,00 u subotu) i drugog bdijenja (od 21,00 do ponoći), ili najkasnije trećeg bdijenja (od ponoći do 3,00 ujutro u nedjelju) trećeg dana smrti “.
Autentičnost Platna
Da je Platno krivotvorina, krvne mrlje i druge dokazive karakteristike iziskivale bi “medicinsko i forenzičko znanje te poznavanje obrade slika na drevnim tkaninama osobe koja je stvorila ovo istinsko umjetničko djelo”, a koja je također bila sposobna napraviti savršen falsifikat tehnikama dostupnim u 14. stoljeću.
„Druga je mogućnost, uzimajući u obzir evanđeoski tekst, da je to tkanina koja je pripadala nekom rabinu koji je pokopan prema židovskoj tradiciji nakon što je raspet i bičevan prema rimskom običaju. Možemo još dodati da je slika bila otisnuta dok je bio živ, jer sadrži znakove nepomičnosti mrtve osobe, ali i znakove kretnji žive osobe u suprotnosti s prirodnim redoslijedom pojave znakova ukočenosti trupla.“
Stručnjak u tim znakovima vidi očitu Kristovu volju da učini čudo
„Ako je Isusovo tijelo bilo umotano u Torinsko platno, razumno je razmišljati da nam je u istom predmetu htio pokazati znakove ne samo smrti, nego i uskrsnuća. Analizirajući vrijeme koje je proteklo od smrti do uskrsnuća i slijedeći evanđeoski tekst, čini se da je Isus želio umrijeti u tom trenutku, podudarajući se sa žrtvom janjadi židovskoga naroda, izračunavši dovoljno vremena da njegovo tijelo podnese proces truljenja. Inzistiramo na glagolu ‘želio’, jer se i sam Pilat iznenadio da nije puno ranije izdahnuo.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa