Sveta Faustina Kowalska, skromna i ponizna redovnica iz Poljske, jedna je od najvećih osoba u 20. stoljeću, pa čak i povijesti Crkve. Njene poruke, koje je dobivala od Isusa, o Božjem milosrđu i ljubavi prema ljudima promijenila su sliku suvremene Crkve.
Jedno od njenih najpotresnijih svjedočanstava bila je milost koju je primila viđenjem pakla. To ju je toliko potreslo, kao i svetu Tereziju Avilsku, te promijenilo njen život da je poželjela da nikada nijedna duša tamo ne dospije.
Za vrijeme boravka u samostanu u Plocku, 22. veljače 1931. imala je prvo viđenje Milosrdnog Isusa, koji joj pri tome mističnome susretu daje zadaću da naslika njegovu sliku, upravo takvog kakvog ga vidi, te da proširi njezino štovanje po cijelome svijetu. U sljedećih nekoliko godina, njezini mistični susreti s Isusom su se nastavili. Pri njima, Isus ju je upoznavao sa svojstvom Božjega milosrđa, te joj objavljivao nove načine štovanja milosrđa.
Njezina zadaća, po Isusovoj želji bila je usrdno moliti Božje milosrđe za cijeli svijet primjenjujući pri tome nove načine pobožnosti prema Božjemu milosrđu. Život sestre Faustine posebno se odlikovao ljubavlju prema grešnicima, siromasima, umirućima i dušama u čistilištu, za koje je neumorno molila i žrtvovala se.
Viđenje pakla iz Dnevnika svete Faustine
„Njegova površina je užasavajuće velika. Vrste muka što sam ih vidjela su slijedeće: prva muka koja čini pakao je gubitak Boga; druga – trajno predbacivanje savjesti; treća – ta se sudbina neće više nikada promijeniti; četvrta muka -vatra, što prolazi dušom, ne razarajući je; to je užasna muka; to je čisto duhovna vatra zapaljena Božjom srdžbom;peta muka – stalna tama i užasno zagušljiv miris; premda je tamno, đavli se uzajamno vide i proklinju dušu; oni vide sve zlo drugih i također svoje vlastito; šesta muka – neprestano sotonino društvo; sedma muka je užasni očaj, mržnja prema Bogu, hule, proklinjanje, psovanja.
O ovom pišem na Božju zapovijed, da se ne može izgovoriti ni jedna duša da nema pakla, ili da tamo nitko nije bio i ne zna kako je tamo. Ja, sestra Faustina, bila sam po Božjoj zapovjedi u bezdanima pakla i da bih izvijestila dušama i posvjedočila da postoji pakao. Sad o tom ne mogu govoriti, jer imam Božju zapovijed to pismeno ostaviti.”
