Na današnji dan, 10. listopada, slavimo svetog Franju Borgiu. Franjo je rođen 1510. godine kao pripadnik visokog katalonskog plemstva te je odgajan na dvoru španjolskog kralja i njemačkog cara Karla V.
Bliski prijatelj i savjetnik svetog Ignacija Loyole, glasoviti propovjednik, zaslužan je za razvitak Isusovačkog reda. Zbog svojih reformi i revitalizacije reda prozvan je “drugim osnivačem Družbe Isusove”.
Sv. Franjo Borgia zaslužan je za razvitak Isusovačkog reda. Vodio je skroman i pobožan život i već za života je smatran svetcem.
Rođen je 28. listopada 1510. u plemićkoj obitelji u Španjolskoj, a školovao se u Zaragozi. Praunuk pape Aleksandra VI. i kralja Ferdinanda Aragonskog, sin gandijskog vojvode Juana de Borje i Ivane Aragonske, od djetinjstva je bio pobožan i želio postati redovnik. Na zahtjev kralja Karla V. vraća se na kraljevski dvor gdje se ženi i postaje otac osmero djece.
Imenovan je potkraljem Katalonije. Kad mu je umrla supruga, Franjo se odlučio zarediti.
Premda je bio na visokom državničkom položaju, provodio je sate u molitvi, te je često primao pričest. Osnovao je prvi isusovački kolegij u Europi na kojem je završio studij teologije. Odrekao se svih vojvodskih prava, a 1551. zaređen je za svećenika.
Franjo je nakon kraćeg vremena imenovan generalnim povjerenikom Družbe za Španjolsku i Portugal. Otvarao je nove kolegije. Poslije izbora za generalnog vikara, Kongregacija ga je izabrala za trećeg generala Družbe. Bdio je nad duhom Družbe, što potvrđuje i njegova poslanica ‘O sredstvima da se očuva Družbin duh’. Brinuo se za odgoj novaka i odredio da svaka provincija ima svoj novicijat. Pobrinuo se i za dva izdanja Pravila Družbe Isusove i jedno izdanje Konstitucija. Bliski prijatelj i savjetnik svetog Ignacija Loyole, glasoviti propovjednik, osnovao je dvadesetak isusovačkih kolegija, djelovao od 1554. kao isusovački povjerenik u Španjolskoj i Portugalu, a od 1565. i kao general Družbe Isusove u Rimu.
Pod njegovim vodstvom isusovci su osnovali mnoge misije, pored ostalog u Floridi, Novoj Španjolskoj i Peruu te usavršili svoj unutarnji ustroj. Pokornik prožet poniznošću, savjetnik kraljeva i papa, zabrinut zbog opasnosti da će isusovci zbog svojih mnogobrojnih djelatnosti zanemariti vlastiti duhovni rast, uveo je u Družbu svakodnevnu jednosatnu jutarnju meditaciju. Zbog svojih reformi i revitalizacije reda prozvan je “drugim osnivačem Družbe Isusove”.
Glavne značajke Franjine duhovnosti bile su poniznost i pokora. Bio je čovjek molitve i iskrene pobožnosti prema Isusu u Euharistiji i njegovoj Majci Mariji. Umro je u Rimu 1572. godine, u istoj sobici kao i sv. Ignacije. Papa Urban VIII. proglasio ga je blaženim 1624. a Klement X. svetim 12. travnja 1671. godine. Relikvije sv. Franje čuvaju se u isusovačkoj crkvi u Madridu, koju je dao podići jedan od njegovih unuka.
Zaštitnik je Portugala, a zazivaju ga prigodom potresa.
