Čovjek duboko bogat vrlinama svoga naroda, bio je otvoren zemaljskim vrijednostima. Božji čovjek, ispunjen darovima Duha Svetoga, živio je kao da Nevidljivoga vidi. Nije učinio koraka, ni izgovorio riječi, ni bilo što poduzeo, a da nije imao u vidu spas mladih.
Don Ivan Bosco je jedan od najvećih svetaca, ne samo modernog doba već i povijesti Crkve. Začetnik revolucije u odgoju djece i mladih koja se temelji na nekažnjavanju i principima ljubavi i poštovanja mladih osoba, što je u ono doba bilo nezamislivo.
Osobito mu je pomagao kapelan don Calosso, koji je 1830. umro, pa je Ivan bio prisiljen otići u Chieri gdje se uz rad školovao. Godine 1832. osnovao je Društvo veselja, kojemu je bila svrha pomoći dječacima da “ispunjavaju školske i vjerske dužnosti i budu veseli”. Godine 1833. primio je sv. potvrdu, 1835. obukao kleričko odijelo, 29. ožujka 1841. zaređen je za đakona, a 5. lipnja iste godine za svećenika. Dan poslije služio je prvu sv. misu.
Slavni oratorij don Ivan Bosca
Dana 8. prosinca 1841. don Bosco susreće mladoga Bartolomeja Garellija s kojim započinje svoj odgojno-pastoralni rad poznat kao “oratorij”, prvi osniva u Torinu. Godine 1846. don Boscu se pridružuje njegova majka Margarita, koja se brinula o mladićima koji su dolazili u oratorij sve do svoje smrti 1856. Don Bosco piše brojne i raznovrsne knjige za mladež i običan puk, a zatim i katoličko štivo i školske udžbenike, te pokreće časopise. Gradi stambene i školske prostore za svoje siromašne dječake, trpi napade pa čak atentate (1848., 1852.), a njegovo djelo sve više raste. Godine 1854. u oratorij ulazi “sveti dječak” Dominik Savio koji utemeljuje Družbicu Bezgrešne radi promicanja “dobrog duha” oratorija. Nakon njegove smrti 1857. godine, don Bosco piše njegov životopis.
Godine 1854. don Bosco predlaže četvorici mladića (Rua, Cagliera, Rocchetti i Artiglio) da osnuju Salezijansku družbu koja će “živjeti djelatnu ljubav prema bližnjemu”. Godine 1855. Mihovil Rua polaže redovničke zavjete i postaje prvi salezijanac. Godine 1857. don Bosco započinje pisati salezijanska pravila, a 1858. putuje u Rim da svoje djelo predstavi papi Piju IX. Papa ga ohrabruje i poziva da opiše “neobične događaje” koji to djelo prate. Dana 18. prosinca 1859. službeno je osnovana Salezijanska družba, koja – zajedno s don Boscom – ima 18 članova.
Osnivanje prve kuću za mlade izvan Torina
Don Bosco osniva prvu kuću izvan Torina 1863. godine. Zatim 1864. postavlja kamen temeljac za svetište Marije Pomoćnice u Torinu koje je 1868. posvećeno. 1866. Don Bosco posreduje između Svete Stolice i talijanske vlade oko povratka 45 prognanih biskupa i izbora novih. Don Bosco nastavlja pisati razna djela, izdaje knjige i časopise, organizira učenje zanata i škole za svoje štićenike. Godine 1869. osniva Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice, 1872. Družbu sestara Kćeri Marije Pomoćnice, kojoj je na čelu Marija Mazzarello, a 1876. Udruženje salezijanskih suradnika koji “pomažu u promicanju dobra u duhu Salezijanske družbe”. Dana 11. studenog 1875. započinju salezijanske misije – 10 prvih salezijanaca s don Caglierom na čelu idu u Argentinu. Don Cagliero je 1884. imenovan biskupom u Patagoniji (poslije i kardinalom).
Godine 1877. održan je prvi sabor Družbe. Pokrenut je i Salezijanski vjesnik. Papa Lav XIII. povjerava don Boscu 1880. gradnju bazilike Srca Isusova u Rimu. Don Bosco 1883. putuje u Francusku, a 1886. u Španjolsku, tražeći pomoć za gradnju svetišta Srca Isusova, koje je 1887. dovršeno i posvećeno.
Don Bosco sudjeluje na posveti svetišta, ali mu je zdravlje veoma slabo. Dana 31. siječnja 1888. umire u Torinu. Za nasljednika izabran je don Rua. Don Bosco je 1929. proglašen blaženim, a na Uskrs 1934. svetim. Blagdan mu se slavi 31. siječnja. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1988. ocem i učiteljem mladeži, a njegov sustav ponudio je Crkvi kao odgojnu metodu.
Otac i učitelj mladih
Duh je Sveti podigao, Marijinim majčinskim posredovanjem, svetog Ivana Bosca. U njemu je oblikovao srce oca i učitelja, sposobno posvema se darovati mladima.
Duboko čovjek bogat vrlinama svoga naroda, bio je otvoren zemaljskim vrijednostima. Božji čovjek, ispunjen darovima Duha Svetoga, živio je kao da Nevidljivoga vidi. Nije učinio koraka, ni izgovorio riječi, ni bilo što poduzeo, a da nije imao u vidu spas mladih… Stvarno nije imao na srcu drugo doli spas duša.
„Obećao sam Bogu da ću do posljednjeg daha biti za svoje siromašne mladiće. Dosta je da ste mladi pa da vas jako volim. Za vas učim, za vas radim, za vas živim, za vas sam spreman dati i život. U stvarima koje koriste ugroženoj mladeži ili služe pridobivanju duša za Boga, trčim naprijed sve do drskosti. S vama se dobro osjećam; doista, moj je život biti s vama…“
Neumorni radnik
Don Bosco je u 73 godine života i 47 godina svećeništva osnovao apostolsku obitelj s četiri ogranka: salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike, udruženje štovatelja Marije Pomoćnice; sagradio je četiri velike crkve; utemeljio mjesečni časopis Salezijanski vjesnik; napisao stotinjak knjiga i knjižica; osnovao sedamdeset i dvije salezijanske kuće; organizirao osam misijskih ekspedicija; iskazao se na diplomatskom polju posredovanjem između Svete Stolice i kraljevine Italije; putovao je, propovijedao, ispovijedao, sve u zanosnom optimizmu i radosti.
Ivan don Bosco jedan je od najvećih svetaca, ne samo modernog doba već i povijesti Crkve. Začetnik revolucije u odgoju djece koja se temelji na nekažnjavanju mladih, što je u ono doba bilo nezamislivo: Sveti Ivan Bosco – svećenik koji unio revoluciju u odgoj djece.
