Prije ulaska u samostan sveti Paškal Bajlonski bio je pastir, pa ga ikonografija često prikazuje sa stadom. To je vjerojatno utjecalo što je i u našim krajevima često štovan kao zaštitnik pastira i sitne stoke.
Svetac je rođen je na Duhove 1540. godine i na istu svetkovinu umro 1592. godine. Uzor je jednostavnosti i pobožnosti prema Euharistiji. Zato ga je papa Leon XIII. 28. studenoga 1897. proglasio zaštitnikom euharistijskih kongresa. Njegov primjer i osobno iskustvo trebali bi se još više vrednovati. Njegovo duhovno iskustvo sadržano je u dvadesetak asketskih rasprava koje je napisao iako nije nikada pohađao visoke škole. Zbog tako neobično žarke i ustrajne pobožnosti prema Euharistiji prozvan je „Seraf Euharistije”.
Franjevac je postao u 20. godini života, a u samostan je primljen na temelju svjedočanstava nekih redovnika koji su ga poznavali i posvjedočili kako je pobožan i kako teži za savršenošću. Starješine su željele neka postane svećenik, ali u svojoj poniznosti on je radije ostao samo brat redovnik. Prije ulaska u samostan bio je pastir pa ga ikonografija često prikazuje sa stadom. To je vjerojatno utjecalo što je i u našim krajevima često štovan kao zaštitnik pastira i sitne stoke.
Umro je 17. svibnja 1592. i pokopan u Villa Real. Za vrijeme španjolskoga građanskog rata (1936.-1939.) njegovi posmrtni ostaci, koje su vjernici pobožno častili, bili su razbacani i razneseni. Samo djelomično ponovno sakupljeni poslije II. svjetskog rata, opet su postali predmet pobožnog čašćenja vjernika.
Paškala je proglasio blaženim papa Pavao V. 1618. godine, a svetim Aleksandar VIII. 1690. godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
