Sveti Vjenceslav – češki vladar koji je redovito molio s monasima i živio asketski

Foto: Ales Tosovsky / wikimedia commons

Posebno je rado pripremao kruh i vino za Euharistiju i svaki dan je pobožno sudjelovao u svetoj misi. To je svakako vrlo značajno i zna­kovito kada se razmišlja o njemu kao vladaru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prva mu je briga bila bogoslužje i Euharistija. A liturgija ističe kako je više cijenio nebesko nego zemaljsko kraljevstvo. A to je baš ono na što nas liturgija često tijekom godine potiče: ljubiti i više cijeniti nebeska dobra, a manje se zanositi za materijalnim stvarima. Mladi knez i mučenik najbolji je uzor i primjer takvoga životnog stava.

U vrijeme kad je na vrhuncu svoje moći u Hrvatskoj bio kralj Tomislav među Slavenima u Češkoj isticao se vlašću i svetošću knez Vjenceslav. Otac mu se zvao Vratislav, a majka Dragomira.

Kad je stupio na čelo države, osjetio je težinu pronalaženja zlatne sredine između starih narodnih vjerovanja i usmjerenja i zahtjeva nove orijentacije. To je još uvijek vrijeme krštenja Čeha, napuštanja tradicija i vjerovanja i prihvaćanja novoga. U toj delikatnoj situaciji puno mu je pomogao odgoj i obrazovanje. Još uvijek nije bila jaka središnja državna vlast i knezovi u pokrajinama bili su gotovo nezavisni. Stoga je borba za vlast i prestiž bila „svakodnevni kruh”. Mladi je knez ipak uspio sve tako voditi pa je stvarno zavladalo blagostanje i mir. Uspio je živjeti u miru i s velikim germanskim susjedom. Neki su mu to zamjerali.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A kad je počeo dovoditi germanske monahe kako bi pomogli bržem krštenju Čeha, uznemirenost nekih krugova se silno povećala. To je već bio i politički problem. Tad se u igru umiješao njegov mlađi brat Boleslav, koji je težio za vlašću. Pripremio je napad baš na blagdan svetog Kuzme i Damjana. Ali, morao je stvar odgoditi za slijedeći dan. Vjenceslav je kao i svakog dana išao rano na molitvu. Na vratima crkve su ga dočekali urotnici i usmrtili. Pokopan je u katedrali svetoga Vida u Pragu.

Česi su ga odmah počeli štovati kao mučenika i sveca. Brzo su se po narodu raširile legende o njegovu životu i mučeništvu. Umjetnici su ga ovjekovječili, a i kraljevski pečat iz 14. stoljeća ima njegov lik. Štovanje mu se proširilo po cijelom svijetu, a Česi ga štuju kao narodnog heroja i ne­beskog zaštitnika.

Značajno je za njegov privatni život što je redovito molio s monasima i asketski živio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Posebno je rado pripremao kruh i vino za Euharistiju i svaki dan je pobožno sudjelovao u Svetoj misi. To je svakako vrlo značajno i zna­kovito. Prva mu je briga bila bogoslužje i Euharistija. A liturgija ističe kako je više cijenio nebesko nego zemaljsko kraljevstvo (molitva). A to je baš ono na što nas liturgija često tijekom godine potiče: ljubiti i više cijeniti nebeska dobra, a manje se zanositi za materijalnim stvarima. Mladi knez i mučenik najbolji je uzor i primjer takvoga životnog stava.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.