Svjetski dan očeva: Očevima je potrebno vratiti ulogu u obitelji i društvu

Na današnji dan (19. ožujka) u Hrvatskoj i još nekim katoličkim zemljama obilježava se Dan očeva: Andora, Belgija, Bolivija, Italija, Honduras, Lihtenštajn, Portugal, Mozambik, Španjolska, Švicarska. Ovaj datum u našoj je zemlji odabran zbog blagdana sv. Josipa, Isusova oca. Postoje i drugi datumi koje pojedine zemlje obilježavaju kao Dan očeva: https://en.wikipedia.org/wiki/Father%27s_Day

Proslava Dana očeva poklapa se blagdanom svetog Josipa jer je upravo taj čovjek uzor svakog očinstva na Zemlji. Iako nije bio pravi Isusov fizički otac, Božjom providnošću odabran je za oca (poočima) Sinu Božjem da se skrbi i brine o njemu od začeća do kraja života. Poznato je da je to činio sa velikom ljubavlju i mudrošću – dvjema osobinama bez koje je nema pravog očinstva.

Očinstvo danas – kriza identiteta

Pitanje očinstva u modernom svijetu je danas sigurno u krizi i više nego jasno se primjećuje nastojanje da se uloga oca u modernoj obitelji smanji ili čak posve negira.

Taj problem nije jednostavan i nastao je gotovo prije 100 godina, te je na njega je utjecao niz faktora: razvitak pogubnih protu-obiteljskih ideologija (komunizam, nacizam), feministički pokreti za emancipaciju žena koji su bili izrazito anti-muški i anti-očinski orijentirani, veliki ratovi i nametanje hipoteke krivice očevima poraženih vojski (Njemačka, Hrvatska, baltičke zemlje), PTSP očeva vojnika, društvena kretanja po pitanju identiteta čovjeka (osobe), razvitak LGTB ideologije i drugo.
Istovremeno to je posljedično dovelo do niza pojava u društvu koje su prenaglasile ulogu majke (iako se čak i nju pokušava istisnuti) i umanjile uloga oca poput: pretjerane ženske agresivnosti (često neopravdane), povlačenje muškarca i očeva, odrastanje „maminih“ feminiziranih sinova, gubitka slike muškarca i žene (oca i majke) u onom pravom pozitivnom identitetskom značenju, unisex ideologije i dr.

Svijet današnjice je svijet u kojem se muškarci i očevi povlače, a tome pridonosi njihov bijeg od obitelji u različite ovisnosti i poroke, prihvatljivost lagane rastave braka i preljube, pornografiju, strah od odgovornosti, alkoholizam i drogiranje, kocka, preljubništvo, infantilno ponašanje u zreloj životnoj dobi, porast samoubojstava i dr.

Posljedično tome mijenja se slika svijeta koji postaje drugačiji od „normalnosti“ koja je darovana fiziološkim, emotivnim, duševnim i duhovnim sposobnostima muškarca i žena (očeva i majki) koji jesu jednaki i ravnopravni, ali nisu – isti.

Zbog toga su danas gotovo redovite borbe u obitelji između oca i majke za naklonost djece, za borbu da jedan od njih „bude u pravu“, da jedan „bolje i ispravnije“ odgaja djecu i sl., dok odgoj djece podrazumijeva zajedničko djelovanje oca i majke kako bi njihova djeca odrasla u zrele i za život sposobne ljude. Njihovo međusobno nadopunjavanje daje sigurnost i smjer rastu i odgoju djece, što je zapravo ideal očinstva i majčinstva. Različitost oca i majke daje temelj, snagu i identitet, a ono što prvo treba dijete osjetiti je – tata voli mamu. Što god se događa, prvi i osnovni uvjet za zdravo odrastanje djece je međusobna ljubav oca i majke što podrazumijeva: poštovanje, praštanje, iskazivanje pozitivnih emocija (potreban i zagrljaj koji djeca vide) i druge pozitivne vrijednosti braka muškarca i žene.

Najgore što roditelj može napraviti je kada žena kritizira muža ili muž ženu pred djecom. Jer ti ne kritiziraš muža ili ženu, nego majku ili oca. To djeca osjećaju da mama ne voli tatu ili tata mamu, a to njih strašno pogađa. Pa kada tata i malo popije ili dođe nervozan s posla djeca žele vidjeti kako ga majka brani i štiti, opravdava i ljubi čak i u tim trenucima (ovdje isključujemo ekstremne primjere nasilja ili alkoholizma). To je djeci pravi lijek za dušu i smjerokaz u životu kojim oni dobivaju nužnu sigurnost odrastanja i smjerokaz života. Tako i otac isto čini kada majka zaplače zbog toga što je šef na poslu maltretira ili je prijateljice ogovoraju i kleveću. To je istinsko očinstvo i majčinstvo, to je ljubav, to je povjerenje, to je predanost dvije osobe koje djeluje poput pozitivne zaraze na djecu. Vrlo je opasno kada majka ili otac otvoreno pokazuju da više vole djecu nego jedan drugoga.

Ljubav je životni stav, a ne osjećaj.

Kao primjer različitosti koja se idealno nadopunjava u dječjim očima navodimo da muškarac (otac) uopćeno razmišlja razumski (logički), a žena (majka) intuitivno i ta razlika ne predstavlja nikakav problem djeci, dapače daje im sigurnost i obogaćuje njihov duševni i duhovni život na nužno potreban i uravnotežen način. To omogućuje i muškoj i ženskoj djeci da vide sve aspekte života na kvalitetan način, osobito kada su roditelji kreposni i žive u međusobnoj ljubavi.
Otac i majka nisu natjecatelji, nego se međusobno nadopunjuju na način koji je po prirodi blagoslov za djecu.

Svijet ide u smjeru u kojem će ići očinstvo

Kriza identiteta danas je zahvatila očinstvo na način nepoznat u dosadašnjoj povijesti čovjeka. Posljedično tome mijenja se i slika svijeta što će svoje pravo lice pokazati tek u budućnosti. Nedostatak očinstva, uopće kao potrebnog, i svega što to donosi ne može po nikakvim zakonima, niti darwinizma niti kreacionizma ili svih mogućih -izama, donijeti ništa pozitivno jer se ispod nogu izmiče jedan od tri čvrsta temelja odrastanja koji se međusobno nadopunjuju – otac, majka i Bog. Tri stupa na kojima počiva kuća, a četvrti je onaj koji osoba sama gradi u darovanoj slobodi.

A to umnogome ovisi o tome tko je i kakav je otac obitelji. On je danas kritična osoba oko koje se lomi budućnost obitelji, pa i svijeta. U kakvom će smjeru ići modreni svijet ovisi kakvu će ulogu imati otac u modernoj obitelji budućnosti.

Jedno istraživanje pokazalo je da od djece čiji roditelji ne vjeruju u Boga i ne idu u Crkvu kasnije samo 10% odraslih ljudi vjeruje u Boga i ide u Crkvu, dok je u obiteljima gdje majka vjeruje i otac ne vjeruje taj postotak čak 60%. Gdje vjeruje otac taj postotak raste na preko 90%! Toliko snažno otac djeluje na djecu da njegov idealizam, muževna vjera, žrtva i ljubav takvom neopisivim snagom privlači djecu istinskim vrijednostima života. Sigurnost vjere daje otac, a nježnost u njoj daje majka. To se savršeno nadopunjuje dan za danom u životu djece odrastanjem, ne samo u vjeri, već i u svakom aspektu življenja.

Ponavljamo, ljubav nije (samo) osjećaj, već osjećaj za cjelinu. Jedno bez drugog ne ide, jer djetetu treba i otac i majka. Muž je samo sa ženom je cijeli, a žena samo sa mužem cijela i kada se to spoji u jedno tada djeca osjećaju da im istinski prenosite sebe i svoju – ljubav.

Očevima je potrebno vratiti ulogu u obitelji i društvu, to je nužnost suvremenog očinstva i supružništva.

Očevi, sretan vam Vaš dan i proslavite ga dostojno časnog imena koje nosite!