U emisiji ‘More Milosrđa’ Laudato televizije pjevač Tony Cetinski posvjedočio je svojuvjeru u Boga te je progovorio o određenoj prekretnici u životu na koncertu ‘Progledajsrcem’ 2019. koji je u organizaciji Laudata okupio preko 18.000 ljudi u Areni Zagreb.
> Akrap o ‘Pandorinim dokumentima’: Ovolike količine informacija ne izlaze slučajno
Poticaji koje je dobio na koncertu ‘Progledaj srcem’ u zagrebačkoj Areni pokrenuli su unjemu duhovnu snagu.
Odmah na početku gostovanja Tony je objasnio kako se ne osjeća kao zvijezda hrvatske estrade, tvrdeći da je sam pojam ‘zvijezda’ krivo postavljen.
– Osjećam se kao zvijezda samo u onom trenutku kada svoju situaciju mogu iskoristiti nekome za pomoć, kad nekome možeš napraviti nešto konkretno. Da vidiš osmjeh na licu drugome, posebno na djeci – kazao je Cetinski.
Tony: Poniznost je glavna poruka za mene!
Glazbu doživljava kao poziv, kao radost, a tek naknadno je postao posao. Nitko u početku nije naslućivao da će postati glazbenik. Danas je pak jedan od najpoznatijih pjevača u Hrvatskoj. U razgovoru je detaljnije progovorio o svojoj 30 godina dugoj glazbenoj karijeri, svojim usponima i padovima. U emisiji je posvjedočio svoju vjeru u Boga te je progovorio o određenoj prekretnici u životu na koncertu ‘Progledaj srcem’ 2019. godine u organizaciji Laudata.
– Na tom sam koncertu pjesmu znao napamet. Kući sam je ponovio milijun puta da ne bih nešto zaboravio. No, pola sata prije koncerta osjetio sam nekakav nemir. Danas zna što je bilo: tada smo slavili Boga. Ja tada nisam bio bitan nego ono što će preko tebe doći do publike – krenuo je sa svjedočanstvom.
Dodao je kako se nisu svi slagali da pjeva na koncertu, ali je on odlučio predati Bogu cijelu
situaciju.
– Navikao sam na publiku i pune dvorane, ali ovo je bilo nešto drugačije. Pomolili smo se prije koncerta, a ja sam osjećao da me nešto prizemljuje. Dalo mi se do znanja da mi je nužna poniznost, što tada nisam mogao razumjeti – pojasnio je.
S obzirom na tremu koja mu se tada pojavila odlučio je staviti tekst pjesme pored sebe u slučaju da mu se dogodi zaborav.
– Poniznost je bila glavna poruka za mene. Osjećao sam se kao da nikad nisam nastupio. U
trenutku kad sam pjevao tražio sam šalabahter po podu, a nisam ga mogao vidjeti jer je bio prekriven laticama ružama. Tad sam shvatio da se moram koncentrirati, ne oslanjati se na ništa nego samo na svoj zadatak jer ja nisam bio bitan u tom nastupu – nastavio je.
Kasnije je imao potrebu izgovoriti nekoliko riječi kad je shvatio koliko mu je Bog blizu usprkos njegovim grijesima i porocima. Danas živi svoj život na drugačiji način uz intenzivniji život s Bogom.