Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Kroz povijest slavio se i još se slavi na različite načine. Brojni su stoljetni hrvatski običaji koji su i danas uglavnom prisutni diljem Lijepe naše, neki više, a neki manje.
Važnost pisanica
Pisanice su nekoć imale puno veću važnost nego danas. Darivali su ih momci svojim djevojkama. Na pisanici se mogla pronaći i poneka ljubavna poruka, poput ”Ovo se jaje za poljubac daje”, što je bila igra zaljubljenih koja je vodila ka novom, još čvršćem, zbližavanju parova. Bilo je to vrijeme u godini koje se tijekom čitave godine s nestrpljenjem očekivalo.
U Dubrovniku je buduća mlada morala svom zaručniku darovati čitav tucet jaja, a svekrvi ispeći pletenicu od tijesta.
U Podravini je postojao običaj matkanja ili sestrenja. Matkanje su zapravo mali svatovi na Mladi Uskrs, radi se o tradiciji staroj najmanje tri stoljeća, djevojke iz sela okupile bi se na određenom mjestu, stale u krug i po dvije od njih sklapale bi posestrinstvo kucanjem uskrsnih jaja, postajući tako međusobno matke. Kada bi djevojka svojoj najboljoj prijateljici poklonila oslikano jaje, njih dvije i njihove obitelji bi na takav način izgradile vezu jednaku krvnom srodstvu ili kumstvu. Poznat je i običaj da se na Uskrs kuca obojenim jajima, osobito djeca. Onaj tko svojim jajetom razbije tuđe, pobjeđuje i uzima sebi jaje koje je razbio.
Blagoslov jela
Blagoslov jela znamenit je običaj na Veliku subotu. Pučka je to tradicija i običaj koji u Hrvatskoj postoji stoljećima. Na Veliku subotu, a ponekad i u rano jutro na sam blagdan Uskrsa iz svake obitelji netko ide prema crkvi s košarom punom hrane. Na blagoslov se nosi hrana koja je karakteristična za Uskrs, od jaja, šunke, luka do kolača i peciva. Košara u kontinentalnom dijelu Lijepe naše uglavnom sadrži bijeli kruh, u Dalmaciji sirnicu, a u Primorju pincu. Blagoslovljena hrana se jede na Uskrsno jutro.
Uskrsni ručak
U sjevernom dijelu Hrvatske za Uskrsni ručak jede se purica ili kokoš, dok je južnije od Karlovca janjetina na meniju. Na obali se jede najbolja bijela riba, zubatac ili šanpjer, riba neobičnog izgleda za koju mnogi na kontinentu nisu ni čuli ili o njoj jako malo znaju, riječ je o ribi koja je gotovo nevidljiva kada je se gleda okomito. U većini dijelova naše domovine peče se kruh u obliku pletenice u koji se može uplesti jaje.
Prema uvriježenim narodnim običajima u Hrvatskoj da bismo preuzeli klicu novog života jaje valja pojesti, kako bi cijelu godinu ostali vitalni i zdravi. Tradicija je to koja se održala do današnjih dana u nekim dijelovima Lijepe naše, ali koja polako odumire.
Zeko koji nosi poklone
Srijem, u kojem živi jako puno Hrvata, ima običaj prema kojem zeko nosi poklone dobroj djeci. Na Veliku subotu djeca moraju napraviti gnijezdo od svježe trave koja se bere na ”lovki”, riječ je o posebnom mjestu u šumi gdje se skupljaju lovci, gnijezdo se stavi kraj vrata da bi u njega djeci zeko donio poklone. Zečića su Hrvati preuzeli iz nekih europskih zemalja u kojima je poznat kao pratilac staronjemačke boginje plodnosti. Plodnost se, naravno, vezuje uz proljeće, analogno tome zečić se u to uklopio.
Ovo su samo neki od poznatih običaja koji nisu zaboravljeni, a koje se pokušava očuvati i za buduće naraštaje.