Oliver Dragojević svoju je Vesnu upoznao u ljeto 1973. godine kada je još uvijek svirao u bendu Trubaduri. Vjenčali su se već 10 mjeseci kasnije, u proljeće 1974. godine, a u međuvremenu su se viđali svakog vikenda. Kada je to ljeto napustio Trubadure, Dragojevića su pozvali kao svirača u bend More u Splitu. Oliver je prihvatio poziv, iako je Vesna tada živjela u Dubrovniku.
Vesna je u to vrijeme radila u u dubrovačkoj bolnici te je svakog vikenda putovala u Split te bi se ponedjeljkom vraćala u Dubrovnik na radno mjesto.
Znate li zašto je Oliver odbio nastupiti u Beogradu za bilo koji novac?
“Nismo prekinuli jer sam svaki vikend odlazila autobusom u Split, a u ponedjeljak već bila u Dubrovniku na svom radnom mjestu, u dubrovačkoj bolnici. Nakon desetak mjeseci ipak mi je sve to silno putovanje dodijalo i preselila sam se u Split. Oženili smo se u proljeće 1974.”, prisjeća se Vesna.
Godina 1974. trebala je biti jedna od njihovih najsretnijih – u toj su se godini vjenčali, a Oliver je zbog pjesama Ča će mi Copacabana i Galeb i ja krenuo uzlaznom putanjom na zvjezdanoj ljestvici. No, dogodila im se tada i osobna tragedija, piše Gloria. Tijekom Vesninog porođaja, umrlo im je prvo dijete, djevojčica. Kao da ih je to još više povezalo, Vesna je nakon toga Olivera pratila na svim dužim turnejama i mnogobrojnim koncertima i po Europi, i po SAD-u.
Nešto kasnije, rodio im se prvi sin Dino, a iza sebe je ostavio i sinove Davora i Damira i petero unučadi.
Skroman čovjek
Kakav je Oliver bio svjedoči crtica iz njegove biografije “Splitska dica – od zidića do vječnosti” koju je napisao novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
Prenosimo je:
“Bez obzira je li bila riječ o medijski atraktivnim projektima poput porinovskog Baloona ili pak o kakvoj ad hoc okupljenoj klapi, o festivalskim uzdanicama ili starim prijateljima poput društva iz klape Ošjak, Oliver je jednako guštao u pjesmi, očito neopterećen svojim zvjezdanim statusom i glazbenim rejtingom. [Supruga] Vesna se, primjerice, sjeća njihova ‘godišnjeg odmora’ 1989. na Havajima. Odmor iz snova ubrzo je međutim dobio – za Vesnu – tako ‘prepoznatljivo’ izdanje: Olivera za klavijaturama.
“Oliver je bio odlučio maknuti se od svega i dobro odmoriti“, priča Vesna. “Sve je bilo u redu prvoga dana; sunce, ocean, šarenilo boja… no tada smo otišli u jedan zgodan kafić-klub u kojemu je svirao neki doista veoma dobar band. Oliveru su se iz prve svidjeli i sve je, ne htijući priznati, virkao prema njima, cupkao i bio sve nervozniji, očito želeći i sam zasvirati. Izdržao je tako dva dana, a onda je sljedeća dva tjedna našeg havajskog odmora svirao s njima baš svaku večer, kao da je stalni član banda.
Gosti hotela koji su dolazili u taj klub već su mu se javljali i na plaži i zvali ga imenom…
Pamtim da je bio oduševljen znanjem i muzikalnošću banda koji je svirao valjda za jedva dvije tisuće dolara.
Govorio je: ‘Pa to su pravi genijalci, a sviraju za tako male novce, na koje kod nas ne bi pristali ni početnici!’“ prisjeća se Vesna, napominjući da je prava sreća što je Oliver danas zvijezda koja ima dosta posla jer da nema, kaže, zbog svoje bi glazbene strasti svirao i besplatno!”.
Oliver je bio jedinstven hrvatski glazbenik jer je nakon više od pola stoljeća na sceni i dalje istom snagom privlačio sve generacije. Humanitarnim koncertom 2001. god. u pulskoj areni dokazao je zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih imena, poput Gibonnija, Vanne, Otta Pestnera, Tedija Spalata, klape Fortunal i Tonyja Cetinskog, samo su dokazale status koji na uživa na glazbenoj sceni.
Oliver Dragojević jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se mogu pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa