Nova notna izdanja petorice suvremenih hrvatskih skladatelja – Dubravka Detonija, Ive Josipovića, Davorina Kempfa, Karla Krausa i Dubravka Palanovića pridonijet će tomu da se ta glazba svira i da ju čuju svi koji to žele, istaknuto je na njihovu predstavljanju u petak u predvorju Velike dvorane Vatroslava Lisinskog.
Muzički informativni centar Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog nakladnik je notnih izdanja djela spomenutih skladatelja, a kako je to objasnio urednik Ivan Živanović, objavljena su zato da ta djela značajnih hrvatskih suvremenih skladatelja “ne nestanu”. Jer, istaknuo je Živanović, jedna veliki problem vezan uz glazbu je da ona nakon nekoga vremena “nestane”, a to će spriječiti ova notna izdanja tako što će se ta glazba moći svirati i moći će ju čuti oni koji to žele.
Tako su u “biennalskom tjednu” predstavljena ova djela – “Passacaglia za dva glasovira i gudače” Dubravka Detonija, “Epikurov vrt za simfonijski orkestar” Ive Josipovića, “Plohe i boje za gudački orkestar” Davorina Kempfa, “Ave Maria” Karla Krausa i “Doloroso za kvartet saksofona” Dubravka Palanovića.
Uz urednika, o svojim su djelima govorili i trojica nazočnih skladatelja – Palanović, Kraus i Detoni.
Od skladateljske zvijezde u usponu, preko Kempfa i Josipovića, do Detonija i Krausa
Urednik Živanović rekao je kako nova notna izdanja predstavljaju spektar djela – od djela skladateljske zvijezde u usponu Dubravka Palanovića čija se djela izvode s velikim uspjehom, preko Davorina Kempfa koji je mnogim studentima jedan od najdražih profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu jer je majstor u prenošenju znanja pa studenti doista mogu od njega lako učiti, a i veliki je majstor skladateljskog umijeća.
Dodao je kako je Ivo Josipović pak jedna vrlo osebujna ličnost s mnogostrukim kvalitetama i uzor je marljivosti jer, rekao je Živanović, radi svega onoga što uspijeva napraviti mi njegovi kolege mu se najiskrenije divimo.
Karlo Kraus je također iznimna osobnost koji je, istaknuo je Živanović, od većine hrvatskih skladatelja ostavio nadublji pečat u jednom širokom sloju publike – a to su djeca. Podsjetio je kako je teško i zamisliti neko dijete koje nije gledalo i slušalo njegovu glazbu na predstavama u zagrebačkome Lutkarskom kazalištu za koje je skladao doista prekrasnu glazbu. Sam Kraus je pak na predstavljanju istaknuo da mu je glavna motivacija za to bila njegova kći.
Kada je pak riječ o Dubravku Detoniju on je najznačajniji hrvatski avangardist u glazbi, rekao je Živanović. Naravno, dodao je, velikani hrvatske avangardne glazbe su i Milko Kelemen i Ivo Malec, ali Kelemen je stvarao u Njemačkoj, a Malec u Francuskoj, dok je Detoni iz Hrvatske gradio svjetsku karijeru avangardnoga kompozitora i u tome je, ocijenio je Živanović, itekako uspio.
Pri tomu, istaknuo je, Detoni je uvijek uspio pronaći mjeru između oporosti avangardne glazbe koja često nije ugodna uhu i komunikativnosti te glazbe.
Kraus: “Ave Maria” se izvodi na svadbama u SAD-u, ali ne i u Hrvatskoj
Skladatelj Karlo Kraus osvrnuo se na svoje djelo “Ave Maria”, rekavši kako je isječak, koji su nazočni imali prilike čuti, s izvedbe od prije nekoliko godina u Los Angelesu u obliku koji je naručila najveća kršćanska televizije na svijetu. I dok se, istaknuo je, “Ave Maria” svira na kršćanskim svadbama diljem SAD-a, u Hrvatskoj se svira sasvim drukčija glazba.
Kraus je ustvrdio kako je “cijeli život bio u sukobu s onima koji misle da glazba mora robovati nečem novom, a radi toga imperativa novoga, zaboravili smo da je prvi i jedini glazbeni genije bio Claudio Monteverdi, a to što kažem neće se mnogima dopasti”. Jer, smatra, problem je u tome što smo stalo tražili nešto novo, a da nismo iz onoga staroga izvukli ono što je bitno – da europska glazbena kultura počiva na Pitagorinoj geometriji.
Uz napomenu da se “hrvatski skladatelji ne druže s njim”, Dubravko Detoni podsjetio je na susret sa svojim prijateljima Slavkom Mihalićem i Danijelom Dragojevićem koji su ga pitali ” je li riješio neka pitanja”, a na njegov njegativan odgovor, Mihalić mu je rekao “kako je to moguće, a imaš 47 godina”. Zato sam, napomenuo je Detoni, rekao kako će “47 pitanja” biti naslov njegova romana kojega, istaknuo je, nije nikada napisao.
Ali, istaknuo je, do sada sam napisao sedam klavirskih koncerata, a za koji dan će izići i osmi klavirski koncert – “47 pitanja”.
Kako se nalazimo u “biennalskom tjednu”, Detoni se ostvrnuo i na Biennale 1985. koje je trebalo biti njemu posvećeno, ali se, kako je rekao “to nije dogodilo zbog izjave koju sam u osobnom razgovoru siguran da se to ne snima dao jednom ‘zloćudnom’ novinaru kako smatram da svugdje u svijetu festivali više nisu ono što su bili prije”.
Predstavljanje je bilo popraćeno izvadcima iz djela petorice skladatelja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa