Redatelj Dalibor Matanić često u svojim izjavama širi ljubav prema svima, ali mora se znati da u stvarnosti to nije baš tako. Pogledate li Matanićev rad, shvatit ćete da su filmovi koje radi jako diskriminatorni, uglavnom prema svima koji se ne slažu s njegovim razmišljanjima.
“Mi uvijek usmjeravamo svoju snagu prema podjelama, umjesto da stremimo tome da naša država bude mjesto kvalitetnog življenja. Zašto ne želimo biti zemlja u kojoj za polemike o partizanima i ustašama, o ćirilici, o crncima i gayevima, o vjernicima i ateistima neće biti mjesta?”, rekao je jednom Matanić i sasvim je sigurno da su mu mnogi povjerovali. Barem dok ne vide što Matanić radi…
Kampanja usmjerena protiv Hercegovaca
Na lokalnim izborima 2000. HSS je 28. travnja objavio promidžbeni spot pod nazivom “Očistimo Zagreb”. U njemu se prikazuje mladi hercegovački pastir obučen u sirotinjsku seljačku odjeću kako sjedi i čuva stado ovaca. Zatim u bijelim čarapama dolazi sa Livno-busom u Zagreb, te se čudi onomu što vidi. Poslije sjedi u gradskoj upravi ili za govornicom gradske skupštine i drži politički govor.
Ovaj spot je u većini medija ocijenjen kao poziv na čišćenje Zagreba od Hercegovaca. Osuda je izostala.
Redatelj tog spota je, pogađate, Dalibor Matanić.
Gradsko izborno povjerenstvo osudilo je s pravom ovaj spot kao neprihvatljiv i netolerantan.
“Naša retorika Očistimo Zagreb je retorika građanskog miljea i ne pripada u konstruirana razmišljanja onih koji su dali izjave jakih riječi protiv HSS-a. Ona podrazumijeva građansku toleranciju, ali isključuje primitivizam i agresivnost koja je bitno obilježila HDZ-ovu vlast označenu izolacijom od svijeta”, navodilo se u priopćenju iz Izbornog stožera HSS-a Zagreba koje je potpisao Vladimir Novotny.
Branili su se i time da je spot rađen u jednom danu, te da nisu krivi “što je na zagrebačkom kolodvoru najviše autobusa upravo s tim napisom”, a poručili su i da bijele čarape “ne predstavljaju Hercegovce, već organiziran skup ljudi koji je pokrao naš novac i spremio ih u čarape koje ne moraju biti bijele…”.
Sigurno je jedno – da je umjesto Hercegovca u spotu bio Srbin, na nogama bi tada bili zaštitnici ljudskih prava poput Zorana Pusića, zaštitnici manjinskih prava poput Milorada Pupovca, te brojni drugi. Isto bi se dogodilo da je umjesto Hercegovca bio homoseksualac. A da se ovakvo što dogodilo u nekoj drugoj zemlji, sigurno je da bi redatelj bio izopćen iz javnosti.
Nije stao samo na spotu…
Zanimljivo je da iste, 2000. godine, snima film “Blagajnica hoće ići na more”, financiran od strane HRT-a, u kojem prikazuje stereotipni lik hercegovačkog šefa u Zagrebu koji iskorištava blagajnicu uskraćujući godišnji odmor njoj i njenoj bolesnoj kćeri.
Govoreći o ovome filmu, Nino Raspudić je prikaz Hercegovaca usporedio sa nacističkim propagandnim filmskim uradcima o Židovima: ” Film “Blagajnica hoće ići na more” neodoljivo podsjeća na nacističke antisemitske uratke. Goebbelsova propagandna mašinerija snimala je filmove u kojima pokvareni židovski trgovac tlači čestitu njemačku djevojku. U hrvatskoj varijanti iz 2000., zli hercegovački poslovođa paradigmatski je zlikovac koji zagrebačkoj blagajnici ne da ići na zasluženi odmor. Nastavcima te tradicije naše “ljevice”, kojoj je vrhunac predizborne domišljatosti poticanje najnižih šovinističkih strasti prema Hrvatima iz BiH, svjedočimo iz godine u godinu.”
Nastavio je diskriminaciju i prema konzervativnim građanima, ženama…
2002. godine na meti Matanića su konzervativni hrvatski građani i hrvatski branitelji i to u filmu “Fine mrtve djevojke”, a žrtve su samo djevojke koje su lezbijke.
Nastavio je sve to 2008. godine, kada je snimio film “Kino Lika”, vrijeđajući sve žitelje jedne hrvatske regije, ali i diskriminirajući žene. Naime, prikazuje ”uspješan” seksualni odnos žene sa svinjom, za koji je angažirao Aretu Ćurković.
Matanić tako sam sebe predstavlja kao borca za prava “obespravljenih”, no pritom gazi sve koji ne razmišljaju kao on. I nije to jedini problem – u ostvarivanju svoga nauma on koristi potporu nevladinih organizacija, kao i novac iz hrvatskog proračuna, a sam se nekoliko puta pohvalio da iza njega stoji Ministarstvo kulture.
Tekst se nastavlja ispod oglasa