„Dolikuje i prekorisno je, da ste sjedinjeni s biskupom. Ko nije unutar oltara Božjega, lišen je kruha Božjega. Biskupa treba štovati, poput Krista. Čuvajte se heretika! Krist je Bog i čovjek. Znam da ste začepili svoje uši pred krivim učiteljima, i čestitam sebi, što mogu govoriti s onima, koji ljube jedinoga Bog.“ (Svet Ignacije Antihoijski, učenik svetog Ivana apostola koji je bio omiljen učenik Isusa Krista, 105. g. ).
Biskup (lat. episcopus, grč. ἐπίσϰοπος: nadzornik, predstojnik) viši je crkveni dostojanstvenik, odnosno poglavar biskupije ili eparhije. Crkva biskupe smatra nasljednicima apostola i namjesnicima Kristovim. U ranom kršćanstvu biskupska se funkcija kao funkcija vođe zajednice prepletala sa svećeničkom, a od kraja II. stoljeća biskupi se smatraju nasljednicima apostola i isključivo vode brigu o zajednici. Imenuje ih papa, a oni svoju vlast obavljaju u hijerarhijskoj povezanosti s njim i drugim članovima biskupskog zbora. Biskupsko ređenje, iz kojeg proizlazi vlast biskupa, određeno je crkvenim pravom.
Vlado Košić rođen je 20. svibnja 1959. godine u Varaždinu, od roditelja Ivana i Marte Košić r. Dombaj. Kršten je 31. svibnja 1959. u crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijancu s krsnim imenom Vladimir Ivan. Odrastao je u Družbincu, u župi Petrijanec, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati 1978. godine. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje 1985. godine diplomira te iste godine, 30. lipnja, biva zaređen za prezbitera Zagrebačke nadbiskupije. Godine 1989. magistrira u specijalizaciji dogmatske teologije radom Traktat “De libero arbitrio et de gratia” Ivana Paštrića (1636. – 1708.), piše hbk.hr
Pastoralno djeluje u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao kapelan u Karlovcu – Dubovcu (1985. – 1988.) i u Zagrebu – Španskom (1988. – 1990.), te kao župnik Hrastovice (1990. – 1995.) i Petrinje (1992. – 1995.), dakle u vrijeme Domovinskog rata, kad i sam kao prognanik živi u petrinjskoj filijali u Mošćenici, uz samu crtu razdvajanja s okupiranim područjem. Od 1995. godine radi kao asistent pri Katedri dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 23. lipnja 1997. obranio doktorsku disertaciju Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – Značajke, pod vodstvom red. prof. dr. sc. Ivana Goluba. Na Sveučilištu u Zagrebu 28. studenog 1997. promoviran je u doktora teoloških znanosti te je 1998. izabran za višeg asistenta, a 2003. za naslovnog docenta.
Redovni je član, a od 25. siječnja 2001. i predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, član je Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić” i Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”.
Objavljuje svoje radove iz dogmatske teologije i povijesti hrvatske teologije u Bogoslovskoj smotri, Riječkom teološkom časopisu, Katehezi, Vita consecrata i drugim časopisima.
Tiskana su mu djela: Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.), Župnik na prvoj crti, Zapisi s ruba, Vrijednosti svakodnevice, Marija, Majka Sina Božjega, Veće ljubavi nitko nema od ove, Novo staro lice Boga.
Preveo je s njemačkog jezika dogmatsko djelo „Bog trojstvene ljubavi“ Franza Courtha, izišlo u izdanju KS u Zagrebu 1999.
Uređuje zbornike Hrvatskog mariološkog instituta, u kojima objavljuje i svoje studije. Osobita su mu znanstvena zanimanja: dogmatska teologija – prvenstveno mariologija i pneumatologija, te povijest – osobito hrvatske – teologije, ekumenizam i dijalog.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 29. prosinca 1998. pomoćnim biskupom zagrebačkim i titularnim biskupom Ruspe te je 6. veljače 1999. zajedno s mons. Josipom Mrzljakom u zagrebačkoj katedrali zaređen za biskupa. U Zagrebačkoj nadbiskupiji bio je generalni vikar te pastoralno odgovoran za Sisačko-gorski i Čazmansko-moslavački arhiđakonat (također je bio odgovoran i za Zagorski te Turopoljski arhiđakonat). Bio je predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije, predsjednik Odbora za promicanje štovanja bl. Augustina Kažotića. Bio je na čelu ili sudjelovao u radu više povjerenstava Nadbiskupije.
Od rujna 2001. godine bio je član, a od lipnja 2007. do veljače 2010. i veliki prepozit Prvostolnoga Kaptola zagrebačkog.
5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. bulom „Antiquam fidem“ ponovno je uspostavio Sisačku biskupiju te Vladu Košića imenovao sisačkim biskupom. Dana 6. veljače 2010. preuzeo je vodstvo Sisačke biskupije.
Službe u HBK
član Biskupske komisije HBK za dijalog sa SPC
predsjednik Vijeća HBK za nauk vjere
