Veliki Petak vrijeme je mučeničke smrti Isusa Krista, kojom je pobijedio smrt, otkupio ljude i otvorio vrata vječnog života. Njegova smrt je stvarnost, a mučeničke smrti drugih ljudi slika su njegove smrti. Na određeni način, mučenici se svojom mučeničkom smrću suobličuju slavnoj Isusovoj smrti. Naš hrvatski narod imao je brojne mučenike u svojoj povijesti, a krvavo 20. stoljeće obiluje nevinim žrtvama.
Ovo je priča i spomen na nebrojeno mnoštvo nevinih žrtava partizanskih zločina.
U monografiji Sestre milosrdnice, I. (1996.) postoji tek jedna rečenica o trima velikim mučenicama koje su završile u Jazovki:
U noći 15. svibnja 1945. godine, tri sestre: s. Geralda Jakob, s. Konstancija Mesar i s. Lipharda Horvat
Lipharda Horvat.
Konstantina Mesar.
Geralda Jakob.
To su imena časnih sestara njegovateljica iz psihijatrijske bolnice Vrapče koje su brutalno ubijene i bačene u jamu Jazovka i za koje je Crkva pokrenula proces beatifikacije…ovo je priča o mučeničkoj smrti jedne od njih…
Časna sestra milosrdnica Lipharda Horvart rođena je u Varaždinu 6. ožujka 1902. Bila je stručna švelja i radila je u bolnici za duševne bolesnike u Vrapču. U noći 15. svibnja 1945. došla je partizanska komunistička policija s naredbom vlasti da ustane i pođe s njima. Završila je svoj život ubijena i bačena u jamu Jazovku, zajedno s ostalim časnim sestrama iz psihijatarske bolnice Vrapče. Jama Jazovka nalazi su kod mjesta Sošice u blizini grada Samobora.
Samoborski kraj prepun je masovnih stratišta i grobnica brojne nevine djece, žena, staraca, časnih sestara i svećenika, ranjenika te zarobljenih vojnika koji su se predali partizanima.
Jedno samostansko izvješće, pomalo pjesničko, o s. Liphardi piše:
S. Lipharda Horvat kao švelja radila je u Kući matici, zatim u Zemunu, Kovinu i napokon u Vrapču, ali spretna i darovita sestra nalazila se lako i na području svih drugih poslova. Bila je sjajna tkalja koja uresuje tkanje biranim uzorcima. U Vrapču vodi nadalje nadzor nad pletivom, l kod bolesnika okušala je svoje sile. Iskazala je ljubav svoga plemenitog srca na te bolesnike. Bila je uistinu radnica bez para, puna poleta i mara. Iskoristila je svaki čas vremena. Uz posao nije zanemarila molitvu i druge redovničke vježbe. Za sve je ona našla vremena pa i za pjevanje. Pjevala je dobro i rado pa je pjevanjem i sviranjem uveličavala službu Božju u našoj kapelici.
Sestra Lipharda je bila uistinu jedna lijepa duša koja se iskrenom pobožnošću i točnim vršenjem dužnosti, što ju je svaki dan posvećivala dobrom nakanom, sve više primicala Bogu.
Ali usred najintenzivnijeg rada stigao je poziv Gospodinov:
– Uzmi križ svoj i pođi sa mnom!
– Kamo?
– Na Golgotu!
Zašto je sestra Lipharda završila u Jazovki? Vladalo je opće uvjerenje da je doista odvedena u Jazovku. Znalo se da Ozna noću kupi ranjenike i odvodi ih – ne u neku drugu bolnicu, nego u neku veliku grobnicu.
Sve se znalo, samo se moralo šutjeti!
A zašto bi sestru Liphardu bacili u Jazovku?
Evo objašnjenja koje se tada držalo sigurnim:
Partizani, tj. Ozna, tada su masovno dovodili ranjenike -hrvatske vojnike, ubijali ih, davili i klali u podrumima bolnice Vrapče. Nakon što bi ih usmrtili, bacali su ih u kamione i odvozili u Jazovku i u druge masovne grobnice.
Sestre su to, a među njima i sestra Lipharda, na svoju nesreću vidjele. Kako bi ušutkali žive svjedoke stravičnoga zločina, tj. načina na koji su “očistili” bolnicu od zarobljenih hrvatskih ranjenika, komunisti su odlučili ubiti i tri časne sestre, među njima i Liphardu.To je bio razlog njihove strašne smrti!
Tekst se nastavlja ispod oglasa