Post nije u prvom redu zaokupljenost tijelom, nije dijeta, niti štrajk glađu, nego je, iznad svega, davanje prigode duhu, put prema Bogu. Post je, na neki način, približavanje k Bogu.
Veliki petak za katolika znači dan posta i nemrsa. Mnogi katolici su zbunjeni pravim značenjem te crkvene zapovijedi, što zahtijeva dodatno kratko i jasno objašnjenje.
Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso.
Post je, prema važećoj crkvenoj disciplini, uzdržavanje od jela na taj način da se ujutro i na večer uzme samo malo hrane, a na podne se uzme normalan obrok (ručak). Post može biti i stroži, pa je najstroži post onda kada se posti o kruhu i vodi. Često katolici u Hrvatskoj prihvaćaju takav hvale vrijedan post po preporukama Kraljice mira uz Međugorja.
Nemrs je uzdržavanje od mesa i masnih jela. I kod nemrsa ima raznih shvaćanja. Najstrože shvaćanje je ono koje isključuje, ne samo meso i masna jela, nego i jaja, mlijeko i sir.
Uočiti treba slijedeće: u dva dana “strogog posta” (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok jer je post i ne jede meso jer je nemrs. U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa. Više od toga nije zapovjeđeno, ali je vrijedno i mnogi poste više i češće (na primjer na Badnjak, uoči Velike Gospe) i strože: “o kruhu i vodi”.
Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života: na Pepelnicu i na Veliki petak. Dragovoljno ga mogu činiti i mlađi i stariji od ovih dobnih odrednica. Za nemrs (običnim petkom) crkveni zakonik je sažet i kratak: “Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina.”
Fra Ante Vučković, profesor filozofije na splitskom KBF-u raščlanjuju pravi smisao posta:
„Post nije u prvom redu zaokupljenost tijelom, nije dijeta, niti štrajk glađu, nego je, iznad svega, davanje prigode duhu, put prema Bogu. Post je, na neki način, približavanje k Bogu. Čini se kako onaj tko drži dijetu i onaj tko posti čine isto. No, onaj tko drži dijetu, zaokupljen je sobom, suvišnim kilogramima, zdravljem što je nekad nužno i potrebno i što ne treba dovoditi u pitanje – ali, u prvom sam planu “ja”, moj odnos prema samom sebi, prema svom tijelu. Onaj tko posti, međutim, stavlja Boga na prvo mjesto.“