(VIDEO) 10. travnja 1947. Frane Tente, Frane Bettini i Vjekoslav Matijević – hrabri mladići skinuli s Marjana jugoslavenski i podigli hrvatski barjak velik 18 metara!

Foto: Grad Split

Simbolika vrha Marjana bila je hrvatska zastava, to je simbol hrvatstva i takva se zadržala do danas. Predstavljala je prkos nenarodnim i antihrvatskim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji na vrh Marjana partizani su stavili jugoslavensku zastavu, a skinuo ju je i  stavio hrvatski barjak Frane Bettini (22) uz pomoć golobradih mladića Frane Tente (19) i Vjekoslava Matijevića (20).

Za taj hrabar čin hrvatska mladost (osuđene su i dvije vrlo mlade djevojke) platila je teškom robijom, a Frane Tente životom.

Tu je bila prigoda za iskaz prosvjeda. S tom skupinom istomišljenika iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta gdje su bili Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov Tomislav Karaman (21), poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije, Vjekoslav Matijević (20) i Frane Tente (19) upustili su se u prosvjednu akciju 10. travnja 1947. godine. Frane je na vrhu Marjanu skinuo je jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski barjak.

Ovaj izuzetno hrabar čin i akcija izazvala je šok u splitskih i jugoslavenskih komunista.

Istraga je počela. Već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Prvi je uhićen Bettini, 29. travnja, a do 18. svibnja svi su bili u splitskome zatvoru, među njima i Tente. Iako su svi bili maloljetni, prošli su užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Presuda je uslijedila vrlo brzo. Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu presudio je 27. svibnja: optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama. Premda maloljetan, Frane Tente je zatočen u kaznionici i komunističkom mučilištu u Lepoglavi.

U presudi je stajalo da je osuđen jer je:

  1. sastavio i umnožio nekoliko parola i letaka s pozivom na nasilno rušenje postojećeg državnog uređenja
  2. razbacivao letke protunarodnog sadržaja u dvorištu gimnazije u Splitu
  3. skupa s drugima, na Marjanu skinuo jugoslavensku zastavu s petokrakom i digao hrvatsku zastavu bez zvijezde petokrake

 

Presuda hrvatskim mladićima za rušenje Jugoslavije – najteža kazna u FNRJ

Presuda je sadržavala još toga. Osim izvješene zastave, teretilo ih se za organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u FNRJ, sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola tipa “Doli Tito” i “Živija HOP”, dizanje bune među seljacima u Žeževici, nabavu sanitetskog materijala za odmetničke bande (za što su optužli Pensu), vrbovanje članova u HOP, pokušaj prebacivanja u odmetničke bande (za što su optužili Jakova Kirigina) i dr.

Režimska Slobodna Dalmacija od 31. svibnja 1947. spominjala je i kidanje slike Ive Lole Ribara, vješanje hrvatske zastave nazvala je “vješanje ustaške zastave”, a akciju nazvala “izdajstvom ostataka fašizma”. Nažalost, ovakva terminologija nije rijetkost u hrvatskim medijima i politici i danas.

Nakon presude Tente je sproveden u Šibenik, pa u kaznionicu u Lepoglavu, a nakon toga na prisilni rad na izgradnju pruge Šamac – Sarajevo. Nakon toga nastavio je odsluženje petogodišnje kazne u Lepoglavi.

Ondje je umro u nehumanim uvjetima izvrgnut mučenjima i teroru projugoslavenskih komunista.

Lepoglavska kaznionica, premda na manje zlom glasu od one u Staroj Gradišci i kasnije zloglasnom Golom Otoku, bila je na zlom glasu kao mučilište hrvatskih rodoljuba i disidenata: komunistički miliciijaci su političke zatvorenike udarali šakama, čizmama, toljagama, željeznim šipkama. Gušili su ih, vezali lancima da im noge ne dopru do poda, fiksirali im noge uz glavu, bacali ih polugole u ledene samice, izvodili ih na hinjene egzekucije, ozljeđivali ih. Osuđenik nije znao kada će biti prozvan i tučen, a u prvim poslijeratnim godinama ni kada će biti odveden na obližnju pješčaru i ubijen. Ondašnji upravitelj je bio major KNOJ-a Josip Špiranec. Upravitelj je bio na zlu glasu: primjerice, osobno je izradio nacrte za tri vrste okova: od 12 kg, od 20 kg i od 50 kg. Smatra se da je upravitelj kaznionice odgovoran za smrt najmanje dvjestotinjak ljudi.

 

Mučenje i smrt hrvatskog junaka Frane Tente – nepoznat grob je sudbina Hrvata

Tijekom zime 1946./47. po zapovijedi upravitelja kaznionice Frane Tente je zatvoren u samicu. Tenti su stražari zapovijedili skinuti svu odjeću osim donjeg rublja. Potom su mu na noge stavili okove i odveli u visoku prostoriju bez stakla u kojoj su ga zatvorili. Prethodno su pod zalili su vodom da se stvori led. Iste zime, veljače 1948. Frane Tente umro je od upale pluća. Drugi dokumenti pisali su da je Tente umro u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. godine u 16 sati. U zatvorskom izvješću stajalo je da je umro od “vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna”.

Franino tijelo nikad nisu vratili, pa mu se ni do danas ne zna za grob.

Detalje o smrti nije se moglo doznati u potpunosti, nego tek u sitnim fragmentima. Obitelji je Franine zadnje dane prepričao Franin suborac i supatnik Vjekoslav Matijević, koji je 1947. skupa s Franom razvio hrvatski barjak na Marjanu.

Sudbina obitelji Tente indikativna je za sudbinu hrvatskog naroda u drugom svjetskom ratu: dio obitelji strijeljali su nacisti iz divizije Prinz Eugen na splitskome Trsteniku, drugi su poginuli u partizanima, treći kao vojnici NDH, četvrti su poput Frane bili žrtve jugokomunističkih obračuna s političkim neistomišljenicima.

Potresno svjedočanstvo Nikole Pense o ljubavi za Hrvatsku

O akciji je desetljećima poslije posvjedočio Nikola Pensa:

„Sastajali smo se u nekoga od nas kući i sanjali slobodnu Hrvatsku, pokušavali nešto napraviti širenjem glasa o potrebi za hrvatskom nezavisnošću u tadašnjem komunističkom teroru. Tako smo Frane Bettini i ja došli na ideju da desetoga travnja zamijenimo jugoslavensku zastavu na Marjanu hrvatskom trobojnicom. Zašto deseti travnja? Ne zbog veličanja NDH nego zbog jedinog datuma koji je u to vrijeme asocirao da je Hrvatska ostvarila državnost. Makar i u takvoj ratnoj tvorevini kakva je bila NDH, a o njoj neka istinu kaže povijest. Bettini i ja smo noću došli na Marjan, ali je puhala strahovita lebićada, dizala se nevera, a mi nismo imali nikakav alat i odustali smo. A onda je Bettini sam, da nije rekao ni meni ni ikome iz skupine, došao u ranu zoru i promijenio zastave. Osvanuo je sunčani dan, a s njime i hrvatska trobojnica na Marjanu i Splitom se brzo pročuo glas o akciji. To je za komuniste bio ogroman šok. Pisalo se tada kako je izvješena ustaška zastava, jer je u to vrijeme sve hrvatsko proglašavano ustaškim. Ali to je zapravo značilo da hrvatski narod nije pobijeđen i ušutkan u pravu na svoju državu i slobodu.”

Grad Split je na 70. obljetnicu smrti Frane Tente, 8. studenoga 2018., podigao hrvatsku zastavu u čast Frane Tente. Iz Grada Splita poručili su “Danas smo podigli hrvatsku zastavu na Prvi Marjanski vrh, na kojemu su Frane Tente i njegovi prijatelji 1947. godine podigli hrvatsku zastavu bez zvijezde. Komunističke vlasti osudile su ih zbog tog “neprijateljskog čina”, a na današnji dan prije 70 godina u kaznionici u Lepoglavi, nakon mučenja Frane Tente je umro “.

U spomen na Franu napravili su i novu inačicu pjesme Marjane, Marjane:

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr