Na današnji dan, 19. srpnja, prije tisuću godina rodio se Hermann iz Reichenaua (1013.-1054.), zvan još i Herman Bogalj, kojem slavimo i spomen dan.
Rođen je sa cerebralnom paralizom i drugim teškim bolestima pa su ga roditelji ostavili na čuvanje u benediktinskom samostanu u Reichenau na otoku Constance u Njemačkoj.
S dvadeset godina postaje redovnik. Iako nije mogao ni hodati niti normalno pisati, a jedva je i govorio, postao je jedan od najcjenjenijih učenjaka svog doba. Njegovi suvremenici su ga zbog njegove svestranosti i genijalnosti nazvali ‘čudom našega vremena’.
Herman je briljirao u području matematike, astronomije, teologije i glazbe. Bio je također i poliglot a smatra se jednim od rijetkih Europljana koji su svladali arapski jezik. Kada je kasnije u životu oslijepio, upustio se u skladanje crkvenih himni i antifona.
Proučavajući glazbu, uveo je novu diobu u sustav nota te pronašao novo pismo za same note. Njemu se pripisuje molitva ‘Zdravo Kraljice’ te himan ‘Spasitelja Majko slavna’, časoslov nekih svetaca: sv. Grgura, sv. Afre, sv. Wolfganga, zatim neke korizmene i uskrsne sekvencije.
Zdravo Kraljice (Salve Regina) mu je najpoznatija, a sam je Herman nikad nije bio u mogućnosti otpjevati.
Hermann je umro 24. rujna 1054. u dobi od 41 godine, ostavivši nakon tako kratkog razdoblja života iza sebe tako bogatu književnu ostavštinu da je zbog nje s pravom nazvan “miraculum saeculi” – čudom svoga stoljeća. Bio je pokopan u Altshausenu, no tijekom vremena grob mu se posve zameo. Sačuvano je ipak nešto od njegovih relikvija, što se nalaze i časte u Altshausenu, Zürichu i drugdje. Zbog njegovih marijanskih himana nazivaju ga “marijanskim naučiteljem”.
