(VIDEO) 26. srpnja 1905. Martol Dubac – pisac neizmjerne ljubavi prema rodnoj Župi dubrovačkoj

Foto: library.foi.hr

Proučavao je pučki život Hrvata, poglavito u zavičajnoj Župi dubrovačkoj. Prikupio je ogromnu građu koju je tek djelomice za života publicirao u časopisima i zbornicima. Posmrtno je tiskano više njegovih knjiga. Iz ovih njegovih zapisa čita se neizmjerna ljubav prema Župi i župskom čovjeku, kao i njegovoj kulturi. 

 

Macan, Tomislav, hrvatski pisac (Dubac kraj Dubrovnika, 26. VII. 1905 – Dubrovnik, 31. III. 1971). Nakon završene učiteljske škole u Dubrovniku (1925), radio kao učitelj, školski nadzornik i službenik. Objavljivao prirodoslovne, etnografske i kulturološke članke u novinama, časopisima i zbornicima. Posebno su značajni njegovi radovi u časopisu Priroda (pod pseudonimom Martol Dubac), koji ga uvrštavaju u začetnike moderne ekološke misli u Hrvatskoj. Posmrtno su objavljena njegova djela Vlasićki zapisi (1996), Dubrovnik Martola Dupca (1997), Župski puti (2001), Sa staroga Mljeta (2002), Gospa od Obrane na Dupcu (2003), Pisma Vlahu (2006), Ribari ispod Prenja u Župi dubrovačkoj (2008).

Nekada je u Dubcu bilo počivalo za putnike jer je taj usjek veza između Dubrovnika i istočnih mu posjeda Župe i Konavala. Obitelj Macan su kao dubrovački pouzdanici bili naseljeni na strateškom mjestu Dupcu, te i danas za Festu sveca zaštitnika Dubrovnika svetoga Vlaha nose barjak Gospe od obrane i sudjeluju kao trombunjeri. Festa je bila i vojnička smotra, te su uz barjake crkvenih župa sudjelovali i pucači iz starinskih pušaka (trombuna) i seljaci u nošnjama.

Dubac je prekrasno pod pseudonimom Martol (Marko Tomislav) Dubac opisao Tomislav Macan u časopisu “Priroda”, njegovi opisi pokazuju jaku filozofsku crtu, visoku pismenost, vrlo točna opažanja prirodnih pojava i podosta znanja o povijesti, kulturnoj baštini, tradiciji i seoskom životu. Macani su dali dubrovačkoj i zagrebačkoj sredini jakih intelektualaca.

Dubac je prijevoj od strme klisure Orsule gdje tirkizna plavet udara o kamene pločnjake i glatke stijene (klifove) gdje se nekada “brao” (tj. vadio) kamen (nekada je tu bilo murina, grujeva, kanjaca, tabinja napretek jer na obližnjem rtu ima i mali vodotok). Crkva Gospe od obrane je dijelila nemirnu povijest našega juga, prvo je Francuzi srušiše početkom 19. stoljeća radi širenja ceste, nova iz 1850. je porušena i proširena 1875., da bi je makli komunisti opet radi magistrale 1965. godine.

Ova najnovija iz 1965. je zapaljena od strane naših pravoslavnih susjeda i komunističke JNA.

Zgodno je napomenuti da su u Drugome svjetskome ratu naši saveznici južnoafrički antifašisti 1944. teško oštetili crkvu sv. Vlaha na Gorici (izdvojena na osami), te samostan sv. Križa u Gružu. Uništili su i crkvu u Karlobagu na sjevernom hrvatskom primorju. Imali su iste avione kao i Englezi, samo je umjesto RAF (Royal Airforce) pisalo SAAF (ime ne znači South african antifascists nego South african air forces).

 

Prekrasni motivi Župe dubrovačke i krajnjeg juga Hrvatske:

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr