“Nikada i nigdje u povijesti na Zemlji se nije radilo ljudima, koliko je meni poznato, a ja sam povjesničar, to što im se radilo na Golom Otoku” (partizan Vlado Dapčević, zatvorenik na Golom Otoku)
Dapčević je i kasnije bio u zatvorima Jugoslavije (otet od Udbe u Rumunjskoj), ali tvrdi da mu je jedan dan Golog Otoka bio teži nego 11 godina kasnijeg zatvora!
Titovo mučilište Goli Otok otvoreno je u srpnju 1949. godine, a na današnji dan iste godine Zapad je preko CIA-e javno priopćio da zna da se u Europi, nadziran od jugoslavenskih komunista, nalazi jedan od najstrašnjih logora-mučilišta u 20. stoljeću.
Goli otok počeo se koristiti davne 1949. godine kao politički zatvor za žrtve unutarpartijskih čistki nastalih nakon raskola Tita sa Informbiroom i Staljinom, da bi kasnije poslužio za žrtve svih ostalih obračuna s neistomišljenicima unutar Komunističke partije bivše Jugoslavije. Nakon te prve faze, udaljeni je otok poslužio i za druge političke zatvorenike i osobne obračune.
Procjene broja osoba koje su odslužile kaznu na “otoku slomljenih duša” kreću se oko 50.000, a sigurno je da su osim “duše”, tisuće njih u tom kamenjaru ostavile i svoje kosti.
Od 1949. do 1989. godine tisuće „neprijatelja komunizma“ mučeni su i zatvarani na Golom otoku gdje su pod strašnim mukama često morali razotkrivati svoje bližnje, odnosno druge neprijatelje tog totalitarnog režima. Zatvor je bio najaktivniji u godinama od 1949. do 1955. godine.
U izvješću CIA-e Goli otok se opisuje kao Titov „đavolji otok“ te se tvrdi da je to bilo mjesto na kojem su završavali Staljinovi podupiratelji, a Titovi neistomišljenici.
Metode mučenja na Golom Otoku bile su tako strašne da nadilaze i najmračniju maštu, čak i nacističkih logora iz II. svjetskog rata. Surovi i sirovi jugoslavenski komunisti nisu prezali od ničega, obdareni već bogatim iskustvom mučenja i ubijanja brojnih ljudi nakon II. svjetskog rata.
Nakon što su partizani izvršili genocid nad Hrvatima i uveli neviđeni teror, Goli Otok je nakon malog smirivanja situacije, ponovno doveo u središte svu surovost jugoslavenskog komunizma i Titovog režima.
Tisuće su ubijene na Golom Otoku, a još više mučene na najstrašniji način.
Prema svjedočanstvima zatvorenika Golog Otoka, najčešće metode mučenja bile slijedeće:
Japanska kragna
To je mučenje kada čovjeku oko glave omotaju vlažni konopac, pa ga zatežu motkom, kojom lagano okreću vitlo. Jedan čvor ovog konopca nalazi se na sljepoočnici, a druga dva na očima. Uslijed okretanja vitla i stezanja užeta najprije ti prskaju oči. Bol je ogromna i nepodnošljiva i, ne popustiš li, završava se time što ti se lubanja, počevši od slijepoočnice, krši i slama. To je jedna od najbolnijih sporih vrsta smrti – može se otegnuti koliko se krvniku dopada i uopće ne može podnijeti.
Noćna posuda
Noćna posuda za malu i veliku nuždu u golootočkim barakama i zatvorskim ćelijama. To je jedna kaca izrađena od tvrdog drveta, volumena kojih osamdesetak litara, visine oko sedamdeset centimetara. Promjer dna dovoljno širok da stabilno stoji, a gornji promjer je napravljen za stražnjicu. Noćna posuda ima dvije ušice koje imaju otvore u koje stavljaju šake „dva izdajnika“ koji nose pune posude, prosipaju ih u rupe na klozetima-čučavcima, peru ih i na kraju u cilju higijene i ostalog smrada, sipaju u njih deset-petnaest litara čiste vode.
Oni koji su mučeni su morali da dežurati danju, za vrijeme popodnevnog odmora, kao i noću u dvosatnim smjenama stojeći glavom nagnutom iznad posude i s rukama na leđima, udišući smrad njenog sadržaja.
Jednokratna kazna bila je uranjanje glave u fekalije i sadržaj posude.
Podmornica
Glava žrtve se zaranja u bačvu s morskom vodom. Žrtva mora patiti, ne i umrijeti . Krvnik postupa prema uputama : dlanovima (žrtvi) pokriti lice. Male prste zariti u usta, između obraza i zuba, prstenjacima pritisnuti nozdrve, srednjacima oči, a palce smjestiti u ušne školjke. Onda potapati i paziti da se žrtva ne uguši.
Prešanje
Mučeniku se u ležećem stavu stavlja teška kamena ploča na grudi ili natovaruje kamenje. S vremenom disanje postaje sve teže i snaga slabi.
Španjolsko plivanje
Surova i stara metoda mučenja. Izbjegavale su je i najsurovije policije svijeta zato što su ljudi izloženi tom postupku često umirali od srčanog udara. Svežu ti ruke i noge, u usta stave neku krpu, glavu zabace nazad i kroz nos sipaju mlaz vode.
Čovjek se davi.
Na Golom otoku Udba je uvela značajnu novinu kojom su izbjegnute nepoželjne i prijevremene smrtne posljedice. Da se žrtva ne bi smrću spasila od daljeg mučenja, liječnik joj je slušao srce i kad god bi ocijenio da može eksplodirati, davao bi rukom znak da prekinu.
Termokauterizacija
Mučenje termokauterizacijom je paljenje usijanim željezom
dijelova tijela koji su bogati nervnim završecima (dojke, bradavice, spolni organi, jezik, uši, šake itd.). Jednako kao i specijalnim zubarskim bušilicama prilagođenim za mučenje, te postupku prženja očiju solnom kiselinom: u oči se sipa rastvor kiseline, alkohola ili etera, a zatim se oči premažu ljepilom da bi slijepljeni kapci spriječili da rastvor isteče. Čovjek bi zaista pomahnitao od boli i prženja u oku.
Tko je preživio koju od ovih muka, prestao je krivca tražiti među ljudima.
Odnos prema drugom ljudskom biću on je apsolvirao na način Dostojevskog, i ako mu ni retka nije pročitao: čovjek je preširok, trebalo bi ga suziti. Tom preširokom biću nije ni praštao ni nepraštao, kategorije krivnje, kazne i oprosta, za njega, ostale su u nižim sferama ljudske zapitanosti o smislu. Na drugoj adresi, mimo čovjekove, on je tražio odgovor. Poneki bi od takvih, na slobodi, otišli u svilenu postelju duboke religioznosti. Drugi opet u luđačku košulju teškog, agresivnog, borbenog ateizma…
I zbog ovakvih mučilišta, i zbog svega drugoga, komunizam ostaje obilježen kao najsuroviji i naopakiji društveni sustav u povijesti svijeta. Tu spada i jugoslavenski komunizam čiji je zorni prikaz mučilište Golo Otok. Ne zaboravimo, komunizam u Jugoslaviji nastao je kao drugi u svijetu iza SSSR-a, te je bio jedno veliko mučilište-država održavano na teroru, ubijanju i strahu.
Svjedočanstvo partizana Vlade Dapčevića o teroru Golog Otoka koji je bio veći od nacističkih logora u Njemačkoj:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
