Domovinski rat u Hrvatskoj obilježile su mnoge domoljubne pjesme koje su budile nacionalnu svijest i podizale borbeni moral hrvatskih vojnika. Među njima izuzetno mjesto zauzima “Bojna Čavoglave” – pjesma koja je na izuzetan način podizala borbeni moral hrvatskih vojnika i cijelog naroda.
Na dan 31. prosinca 1991. prvi puta je emitirana na Hrvatskom radiju Split najpoznatija ratna pjesma Domovinskog rata „Bojna Čavoglave“. Pjesmu je snimio dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski vojnik Marko Perković Thompson.
Tekst pjesme se bavi obranom od drniškog sela Čavoglave od agresije Srba koji su već spalili okolna hrvatska sela i došli do Čavoglava. Pjesnik, Marko Perković, u stihovima poručuje da će oni i hrvatski vojnici braniti svoju Hrvatsku i rodno selo do smrti, sa spremnošću da srbijanskog agresora protjeraju u Srbiju i oslobode domovinu i rodni kraj. Tako se i dogodilo, a pjesma Bojna Čavoglave je 25 godina živjela u Hrvatskoj sa statusom kultne ratne pjesme.
A onda je pjesma postala kazneno djelo, te se izvođače ili one koji je pjevaju na svadbama, kafićima ili javnim mjestima privodi u policiju. Takvu sudbinu je nedavno doživio i autor pjesme Marko Perković Thompson u Slunju gdje je pjevao u čast osloboditeljima Slunja i Hrvatske.
Prije toga je više stotina puta izveo istu pjesmu u javnosti i na državnoj televiziji i nikome – ništa.
Što se onda danas događa u Hrvatskoj?
Domovinski rat u Hrvatskoj obilježile su mnoge domoljubne pjesme koje su budile nacionalnu svijest i podizale borbeni moral hrvatskih vojnika. Među njima izuzetno mjesto zauzima “Bojna Čavoglave” – pjesma koja je podizala borbeni moral hrvatskih vojnika i cijelog naroda.
Iako je nastala još tijekom jeseni na bojišnici i izvođena na lokalnim koncertima i puštana u rovovima, prvi je put javno emitirana na Staru godinu 31. prosinca 1991. i to na Hrvatskom radiju Split. Nedugo nakon toga nastao je i spot koji je prvi put emitiran na Otvorenoj televiziji, a potom i u emisiji “Slikom na sliku” Hrvatske televizije.
Ništa nije bilo sporno u pjesmi dugi niz godina, osobito u Domovinskom ratu, ali se posljednjih godina javljaju glasni zahtjevi da se pjesma zabrani jer se na početku pjesme spominje vojnički pozdrav hrvatskih vojnika „Za dom“, na što isti vojnici pod oružjem, spremni na obranu od agresora, odgovaraju „Spremni“.
S godinama, pravim hibridnim ratom (ali ne one vrste koju spominje premijer),poznatim metodama specijalnog rata, kombinacijom medijsko-političko-pravosudnih pritisaka – Hrvatsku se gađa u meki trbuh. Napad na pjesmu Bojna Čavoglave samo je jedan dio općeg, samo naoko kaosa, kojim se želi Hrvatska stegnuti u kliješta, promijeniti istina o Domovinskom ratu, a pjesmi dati, po dobro znanom starom KOS-ovom obrascu, nekakav „ustaški“ ili „fašistički“ štih s kojim pjesma nema baš nikakve veze.
U svemu tome posebno je iritantno što se u sve umiješalo i pravosuđe, koje ne poznaje članak Zakona koji bi uopće zabranjivao ovu pjesmu ili čak sporni pozdrav, pa se sve gura pod prekršaje protiv javnog reda i mira, odnosno djela kojim se “izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika i crteža remete javni red i mir”.
Karlovački sud traži saslušanje Thompsona zbog pjesme Bojna Čavoglave
Stječe se opravdani dojam da se Hrvate jednostavno ‘prisiljava i pritišće’ da žive pod visokim intenzitetom i optužbama za ‘ustaške’ ili ‘fašističke’ izmišljene afere, slučajeve kojima se želi cijeli narod stigmatizirati fašističkim i držati u određenoj vrsti napetosti, pokornosti i šutnje. Tako da praktički kao da u Hrvatskoj ne postoji ‘vrijeme odmora’ od izmišljenih i genereriranih afera koje se nižu jedna za drugom.
Kad jedna afera nestane, odmah dolazi nova, ali po istom obrascu.
Zašto? U vrijeme preslagivanja političkih silnica na vanjskom i međunarodnom planu, Hrvatsku valja neprestano držati na udaru ‘vučjeg čopora’ koji komad po komad izjeda zdravo tkivo naroda, lomi ga i onda ga poput lešine baca pod noge neprijateljima kojima je data uloga ‘staratelja na Balkanu’- a to je Srbija. Nažalost, u ovoj prljavoj igri već su karte podijeljene: u Srbiji su megazločinci poput Draže Mihajlovića, Nikole Kalabića i Milana Nedića doživjeli legitimnu, a neki i legalnu satisfakciju, dok se u Hrvatskoj političke ‘elite’ još uvijek žele dokazati optužujući Hrvatsku za agresiju na BiH i progon Srba, što je sasvim suprotno povijesnoj istini.
Pjesma Bojna Čavoglave, ploče HOS-a, ćirilićne ploče u Vukovaru, stadionsko skandiranje i popisivanje govora mržnje u rečenicama i ‘drukanje nadležnima’ (jedinstven primjer u svijetu), HOS-ov grb samo su trenutno u fokusu ‘vučjeg čopora’. Do jučer, kroz 27 godina države Hrvatske to su bila: lažna silovanja Vice Vukojevića, lažnih Tuđmanovih 200 obitelji, prodaja Vukovara, unaprijed proglašeni zločinci Gotovina i Markač, lriminalizacija Oluje, genocidnost Hrvata, branitelji kao profiteri, hrvatska agresija na BiH, ismijavanje iz silovanih žena u ratu, prešućivanje ratnih zločina u Veleprometu, Dalju, Bučju, Škabrnji i dr., izdvajanje pojedinih zločina kao paradigme za etiketiranje cijelog hrvatskog naroda, laž o antifašističkom ustanku u Srbu, kriminalizacija Domovinskog rata, širenje defetizma, poticanje iseljavnja po svaku cijenu, skrivanje privrednog kriminala, medijske hajke, nepotizam, korupcija, klijentelitzam, besramna politička trgovina, neprocesuiranje zločina komunizma i mnogo toga drugoga ustvari dolaze iz – iste kuhinje i s istim ciljem.
Proizvođači, samo naoko nepovezanog kaosa, najbolje plivaju tamo gdje je cijeli narod pod ucjenom i strahom.
A pjesma Bojna Čavoglave samo je kotačić u nizu prljavog podzemnog rata, jer će već sutra doći nešto novo.
Ipak, Bojna Čavoglave kao pjesma-simbol Domovinskog rata sigurno neće nestati, jer je upisana u srce naroda koji je branio svoje domove spremno i po cijenu života:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
