Senator Joseph McCarthy uzbunio je duhove u Americi. Naime, njegov izlazak na javnu pozornicu počeo 1950. godine izjavom da ima dokaze da pojedini službenici State Departmenta imaju iskaznice komunističke partije. Na udaru optužbi zbog bliskosti komunizmu našla su se i brojna lica iz Hollywooda.
Ne zaboravimo međunarodne okolnosti: komunizam je tada bio opća opasnost ne samo Europu, već i za cijeli svijet. Cijela Istočna Europa stenjala je pod diktaturom i terorom komunizma, kao i veliki dio Srednje Europe (Hrvatska, Mađarska, Slovenija, Slovačka i Češka).
Na današnji dan 1950. godine senator Joseph McCarthy iznio je tešku optužbu na račun američkih vladinih institucija. Naime, po njegovim riječima, u američkom Državnom tajništvu (State Department) radilo je mnogo komunista. Dapače, senator McCarthy tvrdio je da je američki državni tajnik bio upoznat s time, no da komunisti ipak nisu bili izbačeni. Inače, državni tajnik u tom trenutku bio je poznati Dean Acheson, pripadnik Demokratske stranke (McCarthy je osobno bio republikanac).
McCarthy je spomenutu optužbu iznio na svečanosti organiziranoj od strane Republikanskog kluba žena (Republican Women’s Club) u gradu Wheelingu u Zapadnoj Virginiji. Cijeli je fenomen organiziranog državnog otpora tada ekspandirajućem komunizmu u svijetu, prema McCarthyjevom prezimenu, dobio naziv Makartizam (eng. McCarthyism).
Ne zaboravimo međunarodne okolnosti: komunizam je tada bio opća opasnost ne samo Europu, već za cijeli svijet. Cijela Istočna Europa stenjala je pod diktaturom i terorom komunizma, kao i veliki dio Srednje Europe (Hrvatska, Mađarska, Slovenija, Slovačka i Češka). Komunizam se strelovito širio, pod utjecajem SSSR-a (kasnije i Kine) u Aziji, ali i Africi, Srednjoj Americi i Južnoj Americi.
Slobodne enklave (ili slobodan svijet) sveden je na Zapadnu Europu, Sjevernu Ameriku i pojedine države izvan tog kruga.
Stanje je bilo alarmantno.
Da, komunizam predvođen SSSR-om je bio opasnost tada i po SAD. Ne zaboravimo: komunizam je je to najveće zlo koje je zahvatilo svijet ikada. Tome jasno svjedoče ne samo suhoparne brojke o broju žrtava, već oblici terora koji su bili toliko strašni da ih moderna povijest nije upoznala (Kambodža, Kina, SSSR, Rumunjska, Jugoslavija od 1945.-1960. kao genocidna država broj 1 u Europi, Zimbabve, Sjeverna Koreja, Mongolija, Vijetnam i dr.). I danas ljevičarske ideje u raznim ekstremističkim obilcima donose jad, bijedu i gušenje slobode čovjeka u Sjevernoj Koreji, Venezueli, Kubi i još nekim neklavama komunizma.
Premda mongi odmah dižu obrve u znaka sumnje kada se spominje makartizam pitanje glasi opravdano: je li komuinizam i lijevi ekstremizam zaista bitno zahvatio kulturne, filmske i političke krugove u SAD-u?
Hollywood i ljevičarske ideje – mit ili istina?
Dana 22. lipnja 1950. je, pak, objavljen antikomunistički tekst pod imenom Crveni kanali u kome su navedena imena 151 simpatizera komunista zaposlenih pretežno u radio i televizijskoj industriji (većinom Hollywood).
Optuženo je 151 glumca, pisca, redatelja i glazbenika imali veze s ljevičarskim ili komunističkim organizacijama. Stavljeni su na crnu listu te nisu mogli raditi dok nisu svjedočili pred HUAC-om (Odborom za neameričke aktivnosti Predstavničkog doma) i dali imena “još većih riba” koje su imale oveznice s ljevičarskim ekstremizmom bilo kakvom obliku.. Popis se na kraju se popeo na 320 ljudi. Svjedočili su hollywoodske legende kao Elia Kazan, Gary Cooper, budući predsjednik SAD-a Ronald Reagan i Walt Disney koji je rekao da je Ženska liga komunistički front.
Hollywoodska crna lista nikada nije postojala u formalnom obliku, ali se njen početak veže za odbijanje deset holivudskih scenarista i producenata – tzv. Holivudske desetorice – da svjedoče pred HUAC-om.
Da sve ipak nije bilo bez temelja govori slijedeće: rusko-američka scenaristica i autorica proznih djela Ayn Rand (Alisa Rozenbaum), poznata po negativnom stavu prema Sovjetskom Savezu, njegovoj ideologiji i praksi, opisala “komunitičku propagandu” u holivudskom filmu “Pjesma Rusije” iz 1944. godine. Ona je na debatama HUAC-u u SAD-u 1947. godine iskritizirala film (VIDEO) jer ne prikazuje teror i gušenje svake vrste ljudskih prava u zločinačkom Sovjetskom Savezu, te tako, po njezinom mišljenju, ne odražava stvarnost situaciji u toj velikoj državi-logoru.
I zaista, zlodjela i zločini komunizma u SSSR-u, naglašavamo mirnodopskom periodu od 1917. do početka rata 1939. godine, nadilazili su sve što je ne samo moderni, već uopće povijesno poznati svijet poznavao. Bio je to sustavni teror koji je nadilazio i nabujniju orvelijansku maštu: mučenja, masovne egzekucije, glad, logori, otimačina, zabrane kretanja, špijuniranje ljudi čak unutar obitelji, gušenje bilo kakve vjere (čak i zabrane vjere), gušenje bilo kakvog identiteta osim ideološko-komunističkog; bilo je to gaženje – čovjeka.
Bio je to teror iz kojeg čak nisi imao pravo niti otići ili otputovati, već se samo prepustiti sudbini čovjeka-bijednika.
Komunizam Sovjetskog Saveza, kao i njegovi satelitski podložnici čiji je dio bila i Komunistička partija Jugoslavije od osnutka do 1948. godine, bio je neviđeni teror u humanističkom, kulturološkom, nacionalnom, vjerskom ili bilo kojem drugom društvenom obilku.
Komunizam je bio “majka svih diktatura” – zlo iznad svih zala.
Valja istaknuti, film “Pjesma Rusije” i romantiziranje zločinačkog komunizma poludjelog zločinca Staljina nije bila usamljena pojava. HUAC je službeno osudio još dva filma: “Sjevernu zvijezdu” i “Misiju u Moskvu”.
To nije bilo sve, brojne ekstremne ljevičarske ideje su se provlačile i kroz Hollywood i kroz druge medije i institucije u SAD-u tih godina (pa i danas).
Tako i film “Sjeverna zvijezda” koji je snimio redatelj Lewis Milestone, dobitnik “Oscara” poznat po klasičnom antiratnom filmu iz 1930. godine “Na zapadu ništa novo”, a kasnije po uspješnim filmovima “Oceanovih jedanaest” (“Ocean’s 11”) i “Pobuna na brodu Bounty” (“Mutiny on the Bounty”). “Sjeverna zvijezda” je naziv kolhoza u Sovjetskoj Ukrajini. On je prikazan u pozitivnom svjetlu, a njegovi članovi kao borci protiv nacista. “‘Drugovi’ u toj idiličnoj komunalnoj atmosferi tretiraju se kao slobodoljubivi ljudi koji se herojski bore protiv surove nacističke Njemačke”, s ironijom je istaknuo Scott O’Brien u knjizi “Ann Harding – odvažna dama kinematografije” objavljenoj 2010. godine.
Film je imao šest nominacija za “Oscara” i svojevrsni “zagrobni život”. Naime, u dosta prekrojenoj varijanti je ponovno prikazan 1957. godine pod naslovom “Blindirani napad” (“Armored Attack”). U ovoj varijanti film govori o intervenciji SSSR-a u Mađarskoj 1956. godine.
Drugim riječima, film je pretvoren u antisovjetsku priču o mađarskom otporu, premda je mađarski ustanak bio prvi slobodoljubljivi pokret praćen velikim žrtvama i represijom nad mađarskim narodom.
Očito, Hollywood ni tada, kao ni danas nije jednako tretirao žrtve zločinčkih diktatura 20. stoljeća, a komunističke žrtve na zgražanje europskihdržava gdje je taj totalitarizam vladao gotovo pola stoljeća nisu dobile ni moralnu ni političku ni medijsku satisfakciju na Zapadu.
A to mnogo govori i o tome što i zašto se događa danas to što se događa.
Bilo je i drugih filmova, doduše u vrijeme savezništva protiv Hitlera u II. svjetskom ratu, u kojima je SSSR prikazan u pozitivnom svjetlu: “Tri Ruskinje”, “Dječak iz Staljingrada” (oba snimljena 1943.), “Dani slave” (debitantski film Gregoryja Pecka iz 1944.) i “Kontranapad” (1945.).
Sve je to poprilično žalosno, bez obzira na savezništvo SSSR-a i SAD-a u drugom dijelu rata nakon raspada koalicije komunizam-nacizam, koju nije raskinuo komunizam već Hitlerov nacionalsocijalizam.
Sovjetski Savez bio je velika država-zatvor, a komunizam u praksi iskazan kao najkrvoločniji sustav u povijesti svijeta.
Stoga ostaje opravdano pitanje: je li Hollywood romantizirao i podilazio zločinačkim idejama?
Nije nimalo nevažno pitanje poznaje li se utjecaj Hollywooda na ljude, ne samo u SAD-u, nego u cijelom svijetu.
Što se tiče prisutnosti ljevičarske ideologije u Hollywoodu, za kraj donosimo jednu znakovitu izjavu vrijednu razmišljanja od slavnog glumca konzertvativnog svjetonazora i jednog od rijetkih koji to ne skriva, Clinta Eastwooda, a koja možda daje jasniju sliku o odnosima u Hollywoodu i danas: ‘Želio sam naglasiti tri stvari: da nisu SVI u Hollywoodu ljevičari, da je Obama prekršio silna obećanja i da ljudi imaju pravo smijeniti političara koji ne radi dobro’.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
