U regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa sinoć je premijerno prikazan dokumentarni film ‘Povuci -potegni’ koji s puno humora prikazuje frustrirajuću svakodnevnicu u obitelji s dvije školarke. Autor je Neven Hitrec iza sebe ima više nagrađivanih dokumentarnih i igranih filmova, poput ‘Ovrha’ i ‘Riba ribi grize rep’.
“Zanimalo me kako loš hrvatski obrazovni sustav utječe na obitelj, kada se umorni roditelji nakon svog radnog vremena moraju suočiti s novim radnim vremenom, onim pedagoga i nastavnika svojoj djeci. Uvjet je bio i naći inteligentno i svojeglavo dijete koje pruža stalan otpor tim naporima svladavanja gomile, ponekad vrlo apsurdnog gradiva. Tražio se pravi predstavnik svoje generacije, kome su tablet i mobitel važniji od svega.”, kazao je Hitrec.
Glavni protagonisti filma su glazbeni kritičar Dubravko Jagatić, Branka Mrzić-Jagatić i njihova djeca.
“Nakon više od šest mjeseci potrage, producent Jure Bušić i ja došli smo do obitelji Jagatić, Branke i Dubravka, i njihovih kćeri Neve i Lade. Njihov glavni razlog sudjelovanja u ovom filmu bio je osvještavanje i davanje publiciteta problemima koje u obiteljima uzrokuje neadekvatni školski program. U sličnoj su situaciji mnoge porodice u Hrvatskoj, ali sve ostaje iza zatvorenih vrata.”, otkrio je Hitrec u razgovoru za tportal.
“Snimali smo jednu školsku godinu, koncentrirajući se na periode kada su domaće zadaće i ispiti intenzivniji. Snimatelj Boris Poljak i tonski snimatelji Vedran Mažuranić i Viktor Grabar morali su se pretvoriti u ‘muhe na zidu’, morali su postati nevidljivi. A to se postigne kada iz dana u dan dolazite nekome u dom i snimate. Stanari ili moraju oguglati na vas ili vas naglavačke izbaciti. Imali smo sreću da smo se sprijateljili, tako da me i dan danas obitelj Jagatić ne izbacuje iz stana.”
Kako su oni reagirali kad su vidjeli gotov film?
“Cijela obitelj gledala je film više puta i nisu imali niti jedan uvjet da se nešto izbaci ili premontira. Uvijek im čestitam na hrabrosti, jer je u pitanju veliko zadiranje u njihovu intimu. Moja supruga i ja smo s njima prolazili uspone i padove tijekom njihovog školovanja, boreći se s istim tim obrazovnim sustavom koji ima previše gradiva koje se mahom dosadno i neadekvatno prezentira.”, otkrio je Hitrec.
Govorio je i o hrvatskom školskom sustavu.
“Izuzetno je arhaičan, više u 19. nego u 21. stoljeću. Da se još uvijek inzistira na bubanju činjenica, ogromnom i neadekvatno obrađenom gradivu, većinom suhoparno predstavljenom. Svaki koncept, pogotovo onaj obrazovog sustava, trebao bi počivati na ljudskom duhu, poticanju znatiželje, stvaranju kreativne i pozitivne energije, poticanju sklonosti svakog djeteta pojedinačno, činjenici da bi učenje trebalo biti zanimljivo, a ne samo tlaka. Još jedna stvar ne ide u prilog tom sustavu. To je kompjuterska revolucija koja je stvorila novu generaciju djece koja je u stalnom kontaktu s novim tehnologijama, koja ima sve manje koncentacije za ovu vrstu učenja, čije znanje je sve šire, ali i sve površnije. Koronakriza i online nastava zadali su još jedan težak udarac i tako krhkom i nesavršenom školskom sustavu. Dehumanizirali su nastavu. Gubitak socijalnog kontakta, druženja, prenošenja znanja uživo. Nisu slučajno u staroj Grčkoj filozofske škole bile organizirane u prirodi, gdje su kroz šetnje i razgovore nastali kreativni i znanstveni vrhunci europske civilizacije. Nikakav online sustav ne može zamijeniti sugestivnost živog čovjeka.”
O školovanju za vrijeme koronavirusa
“Predajem filmsku režiju na Veleučilištu Vern tako da sam silom prilika bio u situaciji oca dvoje školaraca i profesora koji mora adaptirati sadržaj i formu svojih predavanja studentima. Izuzetno naporna faza, ja sam čovjek prakse i spontanih reakcija. Kada pukne internetska veza, ili se od šumova ne čuje govor, odmah se iživciram. Naravno da bi se mogao, i vjerojatno će se snimiti i film o glavoboljama roditelja i djece u online nastavi jer u toj formi nastave još veći teret pada na leđa roditelja i učenika.”, rekao ej Hitrec u razgovoru za tportal.
* Neven Hitrec rođen je 1967. godine u Zagrebu. Diplomirao je filmsku i TV režiju 1992. na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Autor je više nagrađivanih dokumentarnih i igranih filmova koji su izazvali pažnju u zemlji ali i na međunarodnim filmskim festivalima. Godine 1993. dobio je godišnju Nagradu Vladimir Nazor za filmsku umjetnost za režiju dokumentarnih filmova Dvorana (1993) i 730 dana poslije (1993). Debitirao je igranim filmom Bogorodica 1999. godine. Dobitnik je velike Zlatne arene, dvije Zlatne arene za najbolju mušku i žensku glavnu ulogu i Vjesnikove Nagrade Breza za najboljeg debitanta godine na Pulskom filmskom festivalu. Dokumentarni film Ovrha prikazan je u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa 2014. godine, a Riba ribi grize rep u istom programu 2015. godine.
