Na današnji dan, 1. listopada 1991. započeo je u Domovinskom ratu opći napad na Dubrovnik. Toga dana u ranim jutarnjim satima agresorske su snage pogodile odašiljač na Srđu, a istoga dana u Komolcu (Rijeka Dubrovačka) uništeno je postrojenje trafostanice i stanice za opskrbu Dubrovnika vodom. Time je Grad ostao u komunikacijskoj blokadi te bez struje i vode. Okupacijom Konavala, Župe Dubrovačke i Dubrovačkog Primorja Grad je u okružen s kopnene strane, dok su se na moru također nalazile topovnjače JNA, čime je Dubrovnik bio pod potpunom opsadom. Broj gotovo nenaoružanih i neopremljenih dubrovačkih branitelja bio je višestruko manji od agresorskih snaga, opremljenih tenkovima, brodovima i zrakoplovima.
Slijedili su možda najteži dani za Dubrovnik u cijeloj njegovoj povijesti. Neprestana granatiranja bila su dubrovačka svakodnevnica. Grad se snabdijevao uz pomoć Odreda naoružanih brodova – glisera koji su se tijekom noći neopaženo probijali između brodova JNA te tako povezivali Grad s ostatkom slobodnog hrvatskog teritorija.
Današnji datum Dubrovačka televizija obilježila je videom sa snimkama Grada i njegovih stanovnika tijekom najtežih ratnih dana. Na snimkama je moguće vidjeti grad za vrijeme granatiranja, prikupljanje kišnice, prazne police pekarnice, molitvu krunice u skloništima…
“Sjetimo se da nismo imali, sjetimo se kako smo dijelili, sjetimo se kako smo voljeli…” – poručuje se u videu uz stihove pjesme:
U svim srcima vatre se pale
djeca čekaju neke bolje dane
i svakog jutra ista molitva:
molitva za mir, molitva za spas
Već je dosta neprospavanih noći,
majki u suzama, djece u bijegu
bolje vrijeme jednom ipak mora doći
molim te svijete otvori oči
Kad bude gotovo sve i kad prestane bol
znat ćemo zašto smo čuvali svijet
jer svi smo jedan svijet i svi smo dio sna
ljubav je zauvijek jedini lijek
Neka skloništa ostanu zauvijek prazna
i ulice grada ponovno ožive
nek u očima djece više ne bude straha
kao one noći kad i vrijeme je stalo