„Mi smo jedna obitelj ujedinjena u Isusu Kristu, našem Gospodinu i Spasitelju, mi smo katolici. Dobrodošli kući!“ (iz kratkog filma ‘Mi smo Katolička crkva’)
Kod ovog kratkog prikaza Katoličke Crkve, namijenjenog svima, i onima koji o Crkvi malo znaju i onima koji znaju mnogo, treba imati na umu da Crkva nije samo zajednica vjernika nego je Crkva i, kako je mnogi ukratko definiraju, vidljivi znak nevidljivoga Isusa Krista.
Što je Katolička Crkva i što katolik treba znati o sebi i svojoj Crkvi?
Ranokršćanski izraz “ekklesia” (crkva) znači “saziv”, upravo skupštinu onih koje Božja Riječ saziva da oblikuje Božji narod i koji, hranjeni Tijelom Kristovim, sami postaju Kristovo Tijelo. Stara slavenska riječ “Crkva”- slično kao u engleskom “Church” ili u njemačkom “Kirche” – znači onu koja pripada Gospodinu.
Crkva je u isti mah put i cilj Božjega nauma: predoznačena u stvaranju, pripremana u Starom zavjetu, utemeljena riječima i djelima Isusa Krista, ostvarena njegovim otkupiteljskim križem i uskrsnućem, ona se očitovala kao otajstvo spasenja izlijevanjem Duha Svetoga. Crkva će biti dovršena u nebeskoj slavi kao skup svih otkupljenih sa zemlje.
Crkva je u isto vrijeme vidljiva i duhovna, hijerarhijsko društvo i Mistično tijelo Kristovo. Ona je jedna, oblikovana dvojakim elementom – ljudskim i božanskim. U tom je njezino otajstvo koje samo vjera može prihvatiti.
Crkva je u ovom svijetu sakrament spasenja, znak i oruđe zajedništva Boga i ljudi.
Katolička crkva nije samo zajednica vjernika nego je Crkva i, kako je mnogi ukratko definiraju, vidljivi znak nevidljivoga Isusa Krista. Zato pod Crkvom mislimo na zajednicu i zajedništvo vjernika pod vidljivim vodstvom Pape i biskupa.
Katolička crkva je ujedinjena oko Pape kojeg zovu i Sveti Otac. Sveti Otac je vrhovni svećenik i vrhovni autoritet u Crkvi. Papa je ujedno i Rimski biskup te ima primat među svim biskupima jer je Kristov namjesnik i nasljednik sv. Petra apostola. Sveti Petar je prvi papa a današnji papa zove se Franjo i on je 266. papa od sv. Petra do danas. Papa ima vlast nad svakim katoličkim biskupom, svećenikom, redovnikom, redovnicom i vjernikom bilo gdje u svijetu.
A Katolička crkva u Hrvata – jeste li ovo znali?
Hrvati su kršćanstvo prihvatili prije više od trinaest stoljeća. Prve dodire sa Svetom Stolicom imali su već 641. godine, kad su primili Papina izaslanika opata Martina koji je došao od njih otkupiti kršćansko roblje i kosti mučenika.
Hrvati su pokršteni između VII. i početka IX. stoljeća.
Već godine 879. hrvatski vladar Branimir pisao je papi Ivanu VIII. te mu obećava vjernost i poslušnost. Papa Ivan VIII. odgovara pismom od 7. lipnja 879. i kaže da je slavio misu na grobu sv. Petra i tom prilikom zazvao Božji blagoslov na Branimirovu zemlju i njegov narod – Hrvate.
Otada su prošla stoljeća, a hrvatski je narod ostao vjeran Bogu i njegovoj Crkvu koju je Gospodin ustanovio dok je živio na ovoj zemlji. Premalo je papira da bi se zapisala sva ljubav i sva žrtva koju je hrvatski narod dao za svoju crkvu i katoličku vjeru, kao i obilje blagoslova i ljubavi koju mu je Bog uzvratio. Zato se samo sjetimo ukratko one posljednje borbe protiv bezbožnog komunizma i ideje Velike Srbije, te pobjede u Domovinskom ratu koju nam je uz žrtvu cijelog naroda, a posebno branitelja, darovao Gospodin.
Otada su prošla stoljeća, a hrvatski je narod ostao vjeran Bogu i njegovoj Crkvu koju je Gospodin ustanovio dok je živio na ovoj zemlji. Premalo je papira da bi se zapisala sva ljubav i sva žrtva koju je hrvatski narod dao za svoju crkvu i katoličku vjeru, kao i obilje blagoslova i ljubavi koju mu je Bog uzvratio. Zato se samo sjetimo ukratko one posljednje borbe protiv bezbožnog komunizma i ideje Velike Srbije, te pobjede u Domovinskom ratu koju nam je uz žrtvu cijelog naroda, a posebno branitelja, darovao Gospodin.
U II. svjetskom ratu i poraću ubijeno je 663 katolička svećenika, 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časna sestra. Na služenju redovnog vojnog roka u JNA ubijeno je 12 svećenika, a stotine je komunistički režim nevine osudio na teške robije po Titovim kazamatima.
Ubijanja su bila ponekad nevjerojatno svirepa: pored “uobičajenih” strijeljanja, zatucali su ih sjekirama, razapinjali, žive spaljivali, pržili strujom, kamenovali, utapali…
U velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku (1991 – 1995) Katolička Crkva pretrpjela je ponovno teški progon koji se najbolje očitovao u činjenici da je početkom 1992. u državi bilo 324.284 prognanika, od kojih su najveća većina članovi Crkve. Tri su svećenika i redovnika bila ubijena, 17 ih je bilo u srpskom zatočeništvu, a 226 svećenika, redovnika i redovnica moralo je napustiti svoja obitavališta. Mi katolici se ponosimo što naša vojska ili bilo tko drugi nije ubio ili mučio niti jednog pravoslavnog svećenika ili muslimanskog vjerskog službenika, kako naša vjera i uči, bez obzira na strašne žrtve i progone koje su katolici doživljavali. Jugoslavenska komunistička vojska je zajedno s četnicima uništila ili oštetila čak 1426 katoličkih objekata.
Ipak, katolički je svećenik i puk u hrvatskom narodu preživio, a Crkva je opstala zajedno sa narodom kojeg je pratila i u njegovo najteže doba. Crkva u Hrvata, osim što je bila čuvarica katoličke vjere, bila je i čuvarica narodnog hrvatskog identiteta u vrijeme kada je on izdisao pod mučenjima i torturama bezbožnog ateizma i protunarodnog komunizma.
Crkva je živjela, živi i živjet će sa svojim narodom do svršetka svijeta i „vrata paklena neće je nadvladati“, kako je i Gospodin obećao Petru!
Kratki dvominutni poučni film ‘Mi smo Katolička crkva’:
Tekst se nastavlja ispod oglasa