Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić dobitnik je nagrade pod nazivom “Mostar Peace Connection 2017” koja mu je u petak uručena u Mostaru kao priznanje za sve što je učinio za uspostavu mira i obnovu tog grada.
Nagradu je Mesiću dodijelila mostarska nevladina udruga Centar za mir i multietničku suradnju, a uručenje je upriličeno u povodu šesnaeste obljetnice obnove Starog mosta i starogradske povijesne jezgre koja je pod zaštitom UNESCO-a.
“Ono što sam učinio za Mostar smatram da je bilo potrebno i ljudski. Sretan sam da se nalazim u krugu ljudi koji su dobili ovu istu nagradu”, kazao je Mesić na svečanosti gdje mu je nagradu uručio bivši mostarski gradonačelnik Safet Oručević.
Mesić je istaknuo kako mu je posebice važno dobiti ovakvo priznanje kao protutežu nastojanjima da se relativiziraju ratni zločini pa otvoreno veličaju one koji su takve zločine počinili.
Posebice je istaknuo nijekanje genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici.
“To mogu samo pokvarenjaci”, kazao je bivši hrvatski predsjednik.
Stjepan Mesić tvrdio da se ne zna tko su ubijeni u jamama
Dok u Mostaru Mesić s pravom pokazuje suosjećanje sa žrtvama i osuđuje relativizaciju ratnih zločina, postoje dokumentirani primjeri kada nije pokazivao takvu empatiju za sve zločine.
Licitacija žrtvama ubijenim od partizana u Hrvatskoj su u posljednjih 17 godina dolazile često i iz najviših političkih krugova, od visokih državnih dužnosnika kao premijera, predsjednika država, ministara vanjskih poslova i drugi.
Nezaobilazan primjer i nedvosmislen primjer toga je bivši predsjednik države Stjepan Mesić. Bez trunke ljudske empatije prema slikama ili snimkama jama punih ljudskih kostiju, ženskih pletenica, dječjih cipelica hrvatski političari su se lakonski nabacivali izjavama o tim nesretno pobijenim ljudima, bilo umanjujući strahote počinjenih zločina ili čak negirajući iste.
Ta vrsta demagogije i apologije zločina, kao potpuni nedostatak empatije za nesretne, vidi se i u TV prilogu iz 2011. sa HTV-a gdje Stjepan Mesić u intervjuu Dijani Čuljak govori više nego zastrašujuće tvrdnje koje se teško mogu razumjeti ili opravdati i sa minimuma ljudske solidarnosti ili susosjećajnosti. Gotovo ljutitim tonom zbog pitanja voditeljice, Mesić oštro uzvraća:
„Tko to zna tko je u tim jamama! Treba istražiti i krivnju individualizirati, ne optužiti NOB i proglasiti ga komunizmom i zločinom!“
Zatim u svom stilu nastavlja:
„Poslije rata više nema ratnih zločina, postoje samo zločini“, kaže Mesić i dodaje da se zločin nije dogodio ni na Bleiburgu: „Tamo je bila jedna pobuna, poginulo je nešto malo ljudi. Na križnom je putu vjerojatno bilo zločina, ali ove se brojke napuhavaju i od toga nema ništa“.
„Ja ne znam koji su to komunistički zločini“, ljutito odgovara voditeljici bivši predsjednik Hrvatske.
O moralnosti izrečenoga ne treba trošiti niti sekunde jer o tome nitko razuman i sa zrncem savjesti ne dvoji kojem god političkom taboru pripadao, ali politička i druga šteta koji su visoki hrvatski dužnosnici nanijeli ovakvim i sličnim izjavama nemjerljiva je za hrvatsko društvo. Njena posljedica su: laž, himbenost, klasificiranje zločina, umanjivanje i negiranje zločina, obrana i apologija zločinačkog sustava, obmanjivanje birača i građana, te što je najgore – svjesna podjela među hrvatskim građanima manipulacijom nesretno ubijenim žrtvama genocida nad hrvatskim narodom.
Da, genocida jer su u Hrvatskoj od 1945.-1948. dogodilo više desetaka Srebrenica. A Srebrenica je proglašena pred Međunarodnim sudom genocidom.
Tko može danas još negirati desetke Srebrenica koje su se dogodile hrvatskom narodu i čiji su dokazi konačno predočeni cijeloj javnosti od Slovenije preko Hrvatske do Bosne i Hercegovine?
Ipak, vrijedi pažljivo poslušati donji prilog i svaku riječ bivšeg predsjednika Hrvatske, da bi se vidjela sva bijeda argumentacije, apologije komunističkih zločina i ono čemu su hrvatski građani bili sustavnom indoktrinacijom bili izloženi niz godina:
