Danas slavimo Veliku Gospu, najveći marijanski blagdan u Crkvi. Od davnina Velika Gospa se slavi na dan 15. kolovoza, dok se Mala Gospa slavi odmah nakon toga, već 8. rujna. Nije to slučajno, jer su ta dva blagdana neodvojivo povezana kroz marijanske dogme Katoličke crkve o Marijinom Bezgrešnom Začeću i Marijinom Uznesenju.
Pogledajte animirani video koji izvanredno objašnjava blagdan Velike Gospe i Marijino uznesenje:
Mnogi ljudi, pa i vjernici, teško razlikuju ove dvije dogme (o Marijinom uznesenju i Marijinom Bezgrešnom začeću) i ova dva duhovna jedinstvena, ali različita događaja. To je potrebno razjasniti jer je dogma vjerovanje koje obvezuje katolika, za razliku od npr. ukazanja u Louredesu ili Fatimi, privatnih objava svete Faustine ili svete Brigite, koje svakako imaju veliku vrijednost, ali nisu obvezujuće.
Velika Gospa je svetkovina posvećena Marijinom slavnom uznesenju na Nebo dušom i tijelom. Crkva od davnina vjeruje u istinu koja je postala dogma: djevica Marija, majka našeg Gospodina Isusa Krista, umrla je u prisutnosti apostola Ivana i tu spoznaju su imali svi živući apostoli. Njezin grob je pronađen prazan i apostoli su povjerovali da je Marija uznesena na nebo, kao i njen sin.
Marija nije bila prva osoba uznesena na Nebo. Sveto Pismo svjedoči da su već u Starom Zavjetu dvojica duhovnih velikana, Henok i Ilija, bili živi uzneseni na Nebo, a o tome potvrdu daje i Novi zavjet, poslanica Judina. Osim toga, evanđelja svjedoče da su se nakon Isusove smrti otvorili grobovi mnogih pravednika koji su uskrsnuli tijelom: „A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh. 51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor do dolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. (Matej 27, 50-53).
Marija, kao najveća rođena među ljudima i ona koja je slobodnom voljom postala majka Isusa Krista, Sina Božjeg i Boga samoga, ima istu sudbinu. Umire, biva pokopana, uskrsava i uzeta je od Boga na Nebo.
Ona je majka Isusova, ona je milosti puna, ona je puna vjere, ufanja i ljubavi, kao nitko rođenih od oca i majke, ona je Nova Eva koja rađa Novog Adama, otkupitelja ljudskog roda.
Tako je Marija dala svijetu Isusa, te „zgazila glavu zmiji“, što naviješta već prvo proročanstvo u Bibliji darovano Adamu i Evi, kao navještaj spasenja palom čovjeku. A to spasenje će doći po čovjeku, bolje rečeno po ženi, koja rađa sina koji pobjeđuje smrt na križu i otvara čovjeku vrata Neba.
Mala Gospa, koja se slavi 8. rujna, blagdan je Marijinog rođenja. Na taj dan Crkva se spominje rođenja na ovaj svijet Marije, bezgrešno začete od roditelja Joakima i Ane, Isusovog djeda i bake. Marija je rođena bez ljage istočnoga grijeha (grešne prirode), da bi kao takva mogla podariti svoje tijelo i majčinsku utrobu Gospodinu Isusu Kristu. Da, Isus je po ljudskoj strani nosio gene Marijine, a vjerojatno i određene duševne i druge karakteristike po Marijinom nasljeđu. Isus je pravi čovjek i pravi Bog. Mnogi, čak i katolici, krivo shvaćaju pojam Bezgrešno Začeće, smatrajući da se radi o tome da je Marija začela Isusa po Duhu Svetome. Tu se ne radi o Isusovom rođenju, već o začeću i rođenju Marijinom. Crkva čak ima poseban blagdan 8. prosinca kada se slavi Bezgrešno Začeće Marijino, kada je presveta djevica Marija začeta u utrobi svoje majke Ane i oca Joakima.
Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, pa i Marije, jer je riječ o trenutku ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića. Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajnje suprotnosti, dvije nepomirljive i suprotne stvarnosti. Bog je Mariju od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što ju je unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, otajstvu i članku vjere.
Smrt čovjekova je čudesni događaj, pa i Marije, jer je riječ je o trenutku odlaska s ovog svijeta, kada duša ide pred Boga i kada je već odlučena njena vječna sudbina. Gospodin Isus Krist je svim smrtnicima ponudio otkupljenje smrću na križu i uskrsnućem. Oni koji će u vječnosti živjeti razumjet će da je to dar prevelike Božje Ljubavi, a Marija je to najbolje razumjela. Zato se na Veliku Gospu slavi njeno uznesenje na Nebo gdje sjeda do nogu svoga Sina. Tamo moli, posreduju i zagovara kao majka cijelog ljudskog roda, zajedno sa svetima i anđelima, veličajući jedinog Otkupitelja i jedinog Posrednika u svladavanju smrti i grijeha – Marijinoga sina Isusa Krista.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
