Jeste li znali da i mi imamo svoj kosi toranj? Upravo takav je vukovarski. Od svoje je osi nagnut čak 18 centimetara. Ali to mu nije od rata već od gradnje. Tako se naginjao do 80-ih godina prošloga stoljeća i onda stao.
Ni s udaljenosti od samo 3 kilometra nećete vidjeti grad. Tek kad njega uočite znat ćete: ovo pred vama je Vukovar. Gradio se od 1964. do 1968.. Na fotografijama koje gospodin Ivan Hegeduš skuplja za dokumentaciju o prošlosti voljenog grada vidi se koliko je čvrsta i masivna gradnja bila. Vodotoranj je u zemlju ukopan najmanje 10 metara. Kad je dovršen, visok 50 metara bio je drugi po veličini vodotoranj na svijetu. U donjem dijelu bio je restoran, a iznad toga dva bazena s vodom. Mnogi su Vukovarci obišli vidikovac ne bi li tako vidjeli grad kao na dlanu, piše hrt.hr.
Cijevima promjera 60 cm voda se do vodotornja dopremala iz 5 kilometara udaljenog Borovog Naselja gdje je bila crpna stanica, pa onda slobodnim padom iz vodotornja opskrbljivala grad. Vodotoranj je ubrzo postao simbol grada, no nova 1970. nije mu bila sretna. Tijekom čišćenja jednog od 2 rezervoara toranj je procurio. 2 200 kubnih metara vode napravilo je veliku štetu na obližnjim ulicama.
Nakon popravka vodotoranj je opet služio svojoj svrsi, sve do ljeta 1991. kad je dovod vode u vodotoranj prekinut jer nije bilo potrebe za tolikom potrošnjom. No neprijatelj, čini se, nije to znao, sjeća se Vladimir Štengl, nekadašnji gradonačelnik Vukovara koji je i sam do rata radio u gradskom vodovodu. U prvom tjednu napada na Vukovar između 25. i 31. kolovoza toranj je granatiran. Kad smo se dan poslije popeli gore vidjeli smo da je rezervoar bio izuzetno precizno pogođen. Granata je prošla 20-ak centimetara iznad podnice kroz jednu, drugu, treću stijenu i zaustavila se u četvrtoj… bio je izuzetno precizan pogodak koji ga je napravio neupotrebljivim.
600 direktnih pogodaka pretrpio je vodotoranj i ostao stajati. Što da vam kažem, cijela ova ulica, u pravcu Sotina, nije postojala. Postojao je samo vodotoranj sa svim svojim ranama. Ulaskom u ovaj dio grada bilo je teško snalaziti se. Ulica koju ste vidjeli i u njoj živjeli prije rata, nestala je, prisjeća se Ivan Hegeduš.
Vodotoranj je kao simbol izdržljivosti bio podstrek i simbol i prognanicima i prvim povratnicima 1996., čitao je u vukovarskim novinama sociolog dr. sc. Mateo Žanić. Jedna takva građevina u čiju se kvalitetu sumnjalo u prijeratnom razdoblju da je izdržala tako velik broj projektila… Prkosio je vodotoranj tijekom nezapamćenog napada na grad.
A još jednog detalja prisjeća se Vladimir Štengl: Jedan se branitelj svakodnevno penjao i postavljao zastavu. Svaki put kad bi zastava bila pogođena on se opet popeo i opet je postavio. I to je cijelo vrijeme rata tako trajalo.
