Uz klavirsku pratnju Domagoja Gušćića violinistica Marija Ćepulić izvest će skladbe Ravela, Straussa i Schumanna.
Koncert u sklopu ciklusa Vivant professores održat će se u utorak 17. ožujka 2020. godine u koncertnoj dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (trg Republike Hrvatske 12) s početkom u 19.30 sati.
Cijena ulaznica je 20 / 30 kuna, a može ih se nabaviti ovdje.
Program:
Maurice Ravel: Sonata za violinu i glasovir br. 1 u a-molu Posthume
Richard Strauss: Sonata za violinu i glasovir u Es-duru op.18
Allegro ma non troppo
Improvizacija: Andante cantabile
Finale: Andante – Allegro
Robert Schumann: Sonata za violinu i glasovir u d-molu op. 121
Ziemlich langsam
Sehr lebhaft
Leise, einfach
Bewegt
O programu
Jednostavačna mladenačka sonata u a-molu Mauricea Ravela (1875. – 1937.) nastala je 1897. godine za vrijeme Ravelova studija u Parizu, možda kao zadatak koji mu je zadao André Gédalge, skladatelj od kojeg je Ravel u to vrijeme uzimao satove orkestracije i kontrapunkta. Pretpostavlja se da su je praizveli Ravel i rumunjski violinist Georges Enescu (za kojeg je otprilike u to vrijeme i Gédalge napisao violinsku sonatu) na nekom od koncerata na Konzervatoriju gdje su obojica studirala. Nakon toga, iz nepoznatog je razloga pala u zaborav te je prvi put tiskana tek 1975. godine, sto godina nakon Ravelova rođenja. Sasvim različita od trostavačne Sonate za violinu i glasovir u G-duru koju je Ravel napisao trideset godina kasnije i također je praizveo uz tada vodećeg violinista Enescua, ova je sonata sigurno bila veliko iznenađenje već po početnoj stranici notnog teksta gdje se u prvih devet taktova devet puta mijenja mjera. Sonata je izrazito lirskog karaktera u čemu neki prepoznaju utjecaj Gabriela Fauréa, a harmonijski jezik uspoređuju s onim Césara Francka.
Violinska sonata u Es-duru op. 18 Richarda Straussa (1864. – 1949.) nastala je 1888. godine. S obzirom da se već u ranom djetinjstvu počeo baviti glazbom (glasovir počinje učiti s četiri, violinu s osam godina, a prve skladbe piše već u dobi od 6 godina), kao mladić od 24 godine Strauss je već bio poznat kao uspješan skladatelj i dirigent. U to vrijeme upoznaje i sopranisticu Paulinu de Ahna kojom se kasnije i oženio i koja je često pjevala uloge iz njegovih opera. Iste godine nastaje i simfonijska pjesma Don Juan, značajno djelo trajne vrijednosti. Mladi Strauss već je u to doba oduševljen ljepotom Wagnerove i Lisztove glazbe čiji se utjecaj uz Schumannov, Mendelssohnov i Brahmsov posebno ugradio u njegov osebujan stil. Puna mladenačkog zanosa, poznata po lirskoj ljepoti ova je sonata izrazito tehnički zahtjevna za oba instrumenta što bi moglo biti razlogom njenog nešto rjeđeg izvođenja.
Violinska sonata u d-molu op. 121 Roberta Schumanna (1810. – 1856.) nastala je 1851. godine, u vrijeme kada je Schumann bio na mjestu gradskoga glazbenog ravnatelja u Düsseldorfu. U to vrijeme nastao je njegov Koncert za violončelo, Simfonija u Es-duru, tri uvertire i više komornih i vokalnih djela. Na pisanje violinskih sonata vjerojatno ga je potaknuo Ferdinand David, tadašnji koncertni majstor Gewandhausa koji mu u pismu iz 1850. između ostaloga piše: Zašto ne napišeš nešto za violinu i glasovir? Zaista nedostaje jedno takvo dobro napisano novo djelo, a ne poznajem nikoga tko bi to mogao učiniti bolje od tebe… U rujnu 1851. nastala je prva violinska sonata, op. 105. Čini se da Schumann nije bio sasvim zadovoljan svojom prvom sonatom te je drugu napisao već mjesec dana kasnije. O tome sam govori: Prva mi se sonata nije svidjela te sam napisao drugu za koju se nadam da je bolje ispala. Možda ovu opasku ne bismo trebali doslovno shvatiti jer inače Schumann ne bi odmah dao prvu sonatu u tisak (u siječnju 1852.). Zanimljivo je da je sonatu op. 121 označio kao sonatu za violinu i glasovir premda je u to vrijeme još bilo uobičajeno takva djela označavati kao sonate za glasovir i violinu. Nije sasvim jasno je li Schumann htio istaknuti važnost violinske dionice u ovoj sonati ili na taj način počastiti Ferdinanda Davida kojemu je sonatu posvetio. Sonatu su javno praizveli Clara Schumann i Joseph Joachim u Düsseldorfu 1853. O sonati Clara Schumann u jednom pismu između ostaloga piše: …ona je za mene jedno od najljepših ostvarenja novijeg vremena.
Izvođači
Marija Ćepulić osnovnu poduku iz violine dobila je od profesorice Helene Žubrinić u GŠ Blagoja Berse u Zagrebu gdje je u dobi od pet godina započela sa sviranjem. Srednje glazbeno školovanje kao i studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu pohađala je u razredu profesora Kristijana Petrovića kod kojeg je i diplomirala 1991. godine. Svoju naobrazbu nastavila je dvogodišnjim usavršavanjem na Konservatorium für Musik und Theater u Bernu u majstorskoj klasi profesora Igora Ozima. Više je puta osvajala prve nagrade na violinističkim natjecanjima u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, a dobitnica je i nagrade Hrvatskoga glazbenog zavoda, diplome Tribine Darko Lukić, nagrade natjecanja Radio podij te nagrade Stjepan Šulek. Trajno se bavi sviranjem komorne glazbe, pretežno u duu s uglednim hrvatskim pijanistima (Ivanom Novak, Petrom Gilming i Domagojem Guščićem). Od 1997. do 2006. bila je članica baroknog ansambla Musica da camera. Održala je brojne nastupe i recitale u Hrvatskoj i inozemstvu te je više puta nastupila kao solistica uz pratnju raznih orkestara. Bila je koncertna majstorica Zagrebačke filharmonije od 1994. do 1998. godine, kad je postala docentica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje od 2016. djeluje kao redovita profesorica violine. Također djeluje kao vanjska suradnica Glazbenog učilišta Elly Bašić.
Domagoj Guščić (Zagreb, 1982.) diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Đure Tikvice, kod kojeg je završio i dva programa umjetničkog usavršavanja. Usavršavao se i kod uglednih pijanista i pedagoga u Hrvatskoj, Makedoniji, Austriji, Rusiji i SAD-u.
Tijekom i poslije studija osvaja nekoliko vrijednih nagrada na međunarodnim natjecanjima (Muzičari novog milenija u Skopju, Roma 2005 u Rimu, Ruska glazba XIX., XX. i XXI. stoljeća u Moskvi, F. Chopin, E. Grieg, F. Mendelssohn u Moskvi. Kao solist održao je recitale u gradovima diljem Hrvatske. Ostvario je zapažene nastupe (ciklulsi Mladi u Lisinskom, Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj), a svirao je i uz Simfonijski orkestar Muzičke akademije i Zagrebačku filharmoniju. Izvan Hrvatske nastupao je u Sloveniji, Švicarskoj, Austriji, SAD-u i Rusiji. Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa