Ravnateljica kazališta Mala scena Vitomira Lončar odgovorila je u utorak na prozivanja čelnih ljudi riječkoga Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca odbacivši optužbu da je ucjenjivala to kazalište te ponovno upozorivši kako se u predstavi manipulira malodobnim djetetom.
“Na današnjoj konferenciji za medije Oliver Frljić i Marin Blažević još jednom su pokazali da su diletanti u području produkcije”, ističe Vitomira Lončar u odgovoru dostavljenom Hini na upit da komentira tvrdnje glavnog dramaturga riječkoga kazališta Marina Blaževića i intendanta Olivera Frljića.
Oni su, naime, u zajedničkom priopćenju koje je na konferenciji za novinare pročitao Blažević, optužili Lončar za “neuspješan pokušaj ucjene kojom je tražila 28.000 kuna” za suradnju u izvedbi spomenute predstave dodavši da “Lončar od tada pokreće križarski rat protiv riječkoga HNK”.
“Pregovarajući o gostovanju operete ‘Momci na brod’ u HNK Ivana pl. Zajca, poslala sam ponudu s uvjetima gostovanja na koju druga strana može ili ne mora pristati”, odgovara Lončar dodajući da menadžment HNK Ivana pl. Zajca ponudu nije prihvatio te je tu “početak i kraj priče”. Ističe da iza svake napisane stavke stoji i danas te ne vidi ništa sablažnjivog niti skandaloznog u navedenom iznosu.
“Sve je jasno specificirano. Ako neko smatra da može sve navedene poslove napraviti za manje novca, neka Frljiću i Blaževiću ponudi prihvatljivu cijenu. Nemam ništa protiv”, ističe Lončar.
Podsjeća da je predstava “Momci na brod” Male scene velika uspješnica te da nema “nikakvih problema s ovim otkazom suradnje”.
Opovrgnula je i Blaževićevu tvrdnju da se povezala s Riječankom Vedranom Spadoni-Štefanić koja je prošlog vikenda fotografirala predstavu “Hrvatsko glumište” riječkoga kazališta.
“Nemam nikakve veze s fotografiranjem izvedbe predstave ‘Hrvatsko glumište’ u subotu 17. siječnja kojoj sam nazočila”, kaže Lončar koja dovođenje svojega imena u vezu s fotografiranjem vidi kao linč na sebe i svoj rad “‘dvojca bez kormilara’ kako Frljića i Blaževića naziva Snježana Banović”.
“Već poslovično tolerantni Oliver Frljić služi se prokušanim načinima obmane javnosti, no, laž je naposto – laž”, ističe Lončar.
Na tvrdnje Blaževića i Frljića da “medijski zlostavlja maloljetnu djevojčicu i njezine roditelje” ocjenom da djevojčica “ne bi smjela nastupati u toj predstavi”, Lončar odgovara kako, nakon odgledane izvedbe, smatra da je “krajnje neprimjereno da dijete od 13 godina donesu na pozornicu u vreći za leševe iz koje dijete izlazi noseći strojnicu”.
“Istu repetira i usmjeri prema zboru koji pjeva ‘Zovi, samo zovi’, a u tom je trenutku na pozornici (na stolu) više u potpunosti golih glumaca. Iz već navedene strojnice rafalno se ‘poubija’ cijeli zbor odjeven u ustaške uniforme”, navodi Lončar koja smatra da je tu riječ “o manipulaciji i indoktrinaciji mlađega malodobnog djeteta” što, kaže, “ide na dušu roditeljima koji su to dopustili” i potpisali suglasnost za sudjelovanje djeteta u predstavi.
Pozivajući se na dokument o suglasnosti roditelja za sudjelovanje djeteta u predstavi, koji joj je dostavljen iz riječkoga kazališta sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, Lončar ističe kako je iz njega “razvidno da su roditelji potpisali da je djetetu od obrazovanja važniji kazališni projekt u kojem se razračunava s fašistima u našem glumištu” što također smatra “krajnje neprihvatljivim”.
“Štoviše, smatram da roditelji tako nešto ne bi smjeli potpisati jer je na štetu djeteta”, kaže Ločar dodajući kako želi vjerovati da “mlađe malodobno dijete nije bilo na pokusima ostalih dijelova predstave u kojima se uglavnom siluje, glumci jedni drugima guraju križeve u anuse, u kojima se masturbira, prezervativi navlače na križeve kojima se gađa publika, a i zlostavlja na različite frljićevske načine”.
“Ako su roditelji željeli zaštititi svoje dijete nisu trebali potpisati suglasnost da im malodobno dijete bude oruđe u rukama Frljića i Blaževića u njihovim manipulacijama”, zaključuje Lončar.