Hrvatski mediji i dalje inzistiraju na pokušaju da budu “spasitelji” bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Ivana Klasnića, koji prema tumačenju hrvatskih medija “hitno treba transplantaciju bubrega”, što je naravno točno onoliko koliko je točno da svaki bolesnik koji ima kroničnih problema s bubrezima treba presađivanje bubrega. Klasnić, dakako, nije u težoj poziciji nego što je to svaki, ili većina njih, bolesnik koji čeka transplantaciju primjerice na Rebru u Zagrebu.
Svakih nekoliko dana, ovisno valjda o vremenskim uvjetima, u približno istom vremenskom intervalu, u medijima se pojavi neka nova inicijativa, neka nova “nada” kojom će mediji spasiti Ivana Klasnića tako što će mu pronaći bubreg, kao da je bolest reality show koji će zabavljati “široke narodne mase…”
Dakako, da je prije ili poslije takav medijski show morao dosaditi samom Klasniću bez obzira koliko mu pomoć trebala, odnosno transplantacija bubrega. Mediji idu toliko daleko da se igraju liječnika i javnosti tumače kompatibilnost bubrega koji bi Klasnić “trebao dobiti” od donora koji će se prije javiti Jutarnjem listu nego njemu i njegovoj obitelji osobno. Ne ide to tako, uglavnom se radi o medijskim manipulacijama. Time se nabija čitanost, ali se nikome ne pomaže. Primjerice. kad mediji dobiju informaciju da netko “želi donirati” Klasniću bubreg zašto najprije ne obavijeste samog Klasnića, a onda o tome pišu dobrim dijelom svašta? Iz toga se zapravo može zaključiti o čemu se radi. Nazovu Ivana radi izjave, Ivan ostane razočaran, a mediji ionako pišu o tome, bez obzira kako se Ivan osjećao.
Naime, sjećate li kako se medijima, Klasniću uopće ne, javio “jedan Srbin” koji se potrudio biti medijski spasitelj bivšeg nogometaša? Priča je trajala dva-tri dana i, naravno, ništa od toga nije bilo, kao što nikad neće biti, Klasnić će dobiti bubreg, no, ne u redakciji Jutarnjeg lista, do toga će doći u standardnoj proceduru, vrlo vjerojatno kako će se raditi o kadeveričnom bubregu, dakle, od, nažalost, mrtvog donora. Čitav je niz komponenti koje se, a već smo tome pisali, trebaju poklopiti da bi sve “štimalo.” Drugim riječima, recimo, kako je sve vezano uz medije ne samo neozbiljno nego i zločesto.
Vijest da Ivanu Klasniću treba transplantacija bubrega stigla je, sa dosta zakašnjenja, do Dubrovčanina Semira Đonka, koji se nalazi u zatvoru i koji se, dakako, obratio liječnicima preko svog odvjetnika, a onda i javnosti dirljivim pismom, ne traži ništa za sebe, samo želi pomoći. U redu, da ne sumnjamo u dobre namjere čovjeka, jer na to nemamo pravo, recimo kako je bilo lako, ako se stvarno želi pomoći, doći do Klasnića, ako nikako drugačije a ono preko liječnika koji se bave transplantacijom na Rebru, pa čak i u HNS-u potencijalni donor dobio bi Klasnićev broj. No, dobro, umjesto takvog poteza pismo je završilo u medijima.
Pismo potencijalnog donora stiglo je iz kaznionice u Lepoglavi. Đonko je zbog krađa i prevara osuđen na zatvorsku kaznu i još četiri godine provest će iza rešetaka. Nije njegova inicijativa navodno motivirana ničim drugim, osim humanitarnim razlozima, svoj je plan vlastoručno napisao i preko odvjetnika Milka Križanovića uputio hrvatskim liječnicima. A onda je pismo, kako smo spomenuli, završilo u medijima, na što je reagirao, poslije poziva novinara, pomalo ljutito sam Klasnić.
Novinari Jutarnjeg lista Ivana Klasnića nazvali su na njegov njemački broj, međutim, dobili su klasičnu odbijenicu. Naime, Ivan Klasnić svakako je svjestan činjenice što znači transplantacija te da se ne radi o medijskom cirkusu, uostalom bivši Vatreni dva puta je transplantiran i već mu je dosta medijskog “cipelarenja.” Pacijenti koji čekaju transplantaciju trebaju prije svega svoj mir, najmanje im je potrebno medijsko maltretiranje i reality show preko medija. “Ne ide to tako, ne preko medija, ne trebate se vi time baviti”, rekao je Klasnić Jutarnjem listu, po riječima se može zaključiti da je vrlo nezadovoljan i razočaran medijskim ponašanjem. Klasnić je, dakako, potpuno u pravu.
Podsjetimo, bivšem hrvatskom nogometnom reprezentativcu Ivanu Klasniću je presađeni bubreg, nakon skoro devet godina, počeo otkazivati te je zbog toga na dijalizi, Klasnić zapravo ide na hemodijalizu. Recimo također da je Ivan Klasnić već imao dvije transplantacije, jednu neuspješnu, kada je majčin bubreg Ivanov organizam, a ne tijelo kako tvrde novinari, odmah odbacio, s bubregom koji mu je donirao otac živio je relativno dobro zadnjih godina.
Koliko će sada čekati na bubreg s obzirom da mu zbog stvorenih antitijela nitko iz obitelji, pa ni brat, ne može donirati bubreg, teško je reći, no, od jedne pa čak do sedam godina mogao bi bivši reprezentativac, koji je u relativno dobroj formi, što je izuzetno važno, čekati. Naravno da će, naglasimo na kraju, prihvatiti svaku pomoć ako je ona ozbiljna i dobronamjerna.