Braća Valent i Martin Sinković gostovali su u pariškom studiju HTV-a nakon povijesne zlatne medalje.
– Odmah se naježim kad se sjetim utrke. Još mi se nisu slegli dojmovi, trebat će za to dosta vremena, ali ovakva utrka, za finiš sezone, koja je bila turbulentna kao i ova utrka… Krenuli smo sporije, na kraju taj finiš i pobijedili smo čak i Engleze, u zadnjih 500 metara smo stigli razliku kakvu bi stigli valjda jednom u 100 puta, i to u finalu Olimpijskih igara, sjajno, rekao je Valent Sinković.
– Prošao sam ovo već dvaput, no ovo je bilo skoro najposebnije, uz ovakav finiš, način kako smo osvojili zlato. Prvi put sam nakon utrke legao u čamac i par minuta sam bio bez ikakvih emocija, Tek nakon par minuta mi je došlo u glavu što se dogodilo, dodao je Martin.
Sinkovići su u zadnjih 500 metara prestigli Britance koji su vodili za čamac i pol.
– Što se tiče naše taktike pred utrku, ona je nakon prvog zaveslaja nestala. Olimpijsko finale je jako nepredvidljivo, neki startaju prebrzo, neki presporo. Iskustvo je u ovakvoj utrci pomoglo. Od Britanaca smo očekivali da krenu sporije, cijelu sezonu idu tako pa krenu od sredine. Sad su navalili, očito im je to bila taktika. Jedini s kojima smo se mogli približno mjeriti su Švicarci, oni uvijek imaju dobru utrku i otprilike znaš što će i bili su pored nas. Onda smo se držali Švicaraca. Onda na 1000 metara krenemo, a Švicarci nam još odu, dok su Britanci daleko naprijed. Došlo je zadnjih 500, bili smo četvrti i već smo se vidjeli bez medalje. Da mi je u tom trenutku netko rekao “evo vam srebro”, uzeo bih bez razmišljanja, daj medalju. Išli smo se boriti za medalju, kaže Valent i nastavlja:
– Gledali smo Švicarce, onda Rumunje stižemo, gledamo, hajde, moglo bi ipak biti srebro, onda krene euforija i adrenalin, onda ugledam krmu od Britanaca. Sad je to bilo zadnjih 200 metara. Oni su užasno jaka posada, imaju jednu malu slabost, a to je završnica, tu ih se može slomiti. Kažem si, daj idemo poderati do kraja, možda ih stavimo pod pritisak i idem vidjeti. Krenemo, počnemo jako, oni su uspjeli odgovoriti, držali su se kratko, onda smo ih jače napali, očito nisu imali snage, bili su u panici, bilo je tijesno, oni su malo fulali zaveslaj i mi smo u ta zadnja dva zaveslaja došli ispred!
– Što si stariji manje možeš imati ovakvih utrka, Mi moramo jako birati takve utrke. Kad smo bili iza Švicaraca, da smo ovaj finiš napravili mogli smo ih dobiti, Taj Svjetski kup nije toliko značio, no nisam bio zadovoljan jer sam vjerovao da možemo dobiti. Bilo je bolje ostaviti to za Olimpijske igre. I meni bi, kao i bratu, srebro bilo super. Čak i u zadnjih 200 metara nisam vjerovao da ih možemo dobiti. No dali smo sve od sebe, onda smo vidjeli da možemo, nemaš ti snage, mliječna kiselina te stisne, boli te i samo čekaš nekako doći do kraja i na kraju je ispalo super, dodao je Martin.
Osvojili su četiri medalje, jednu srebrnu i tri zlatne na Olimpijskim igrama.
– Govorili smo da idemo još četiri godine, još jedan ciklus, gledat ćete nas u Los Angelesu. Dat ćemo sve od sebe, iako ne možemo tamo ništa garantirati. No ovakva utrka nekako zaokružuje karijeru. Strašno smo ponosni najviše na to koliko dugo trajemo na vrhu, na to smo najponosniji, konstatirao je Valent Sinković.
Tekst se nastavlja ispod oglasa