Braća Martin i Valent Sinković osvojili su nedavno u dvojcu bez kormilara zlatnu medalju na Europskom veslačkom prvenstvu u Vareseu. Osim što ispisuju nove sportske uspjehe Valent je postao otac malenog Karla, a Martin se okušao u novom izazovu. O svemu tome govorili su za Narod.hr.
Nedavno ste postali europski prvaci, koji je plan za dalje?
Braća Sinković: Prvo natjecanje na rasporedu je Svjetski veslački kup koji se po prvi puta u povijesti održava u Zagrebu od 30.04. do 02.05.. Iznimno se veselimo nastupu na domaćem terenu, nažalost, zbog epidemiološke situacije i sigurnosti svih sportaša, neće biti publike na tribinama, ali možete pratite nastupe uživo na Hrvatskoj radio televiziji ili putem izravnog Internet prijenosa.
Nakon toga imamo još jedan Svjetski kup u Sabaudiji u Italiji kao uvertira u Olimpijske igre u Tokiju.
Kako izgleda vaš sport u korona-uvjetima?
Braća Sinković: Što se tiče samog sporta, nema nekih promjena obzirom da smo na vodi i na otvorenom. Najveća promjena je ta što nema publike i postrožene su mjere oko testiranja uoči natjecanja pa je sportašima puno teže putovati.
Valent osim važne uloge sportaša sada se ima i ulogu oca. Kako se snalazite u ovoj ulozi? Je li već bilo neprospavanih noći?
Valent Sinković: Uloga oca je zasigurno najvažnija uloga u mom životu! Već sada mi je dosta teško kada moram izbivati iz kuće, ali to su sve male žrtve koje sportaši moraju raditi ako se planiraju profesionalno baviti sportom. Najsretniji sam kad samo zajedno, jako se dobro snalazimo i još uvijek se navikavamo jedan na drugoga. Neprospavanih noći ima od samog početka, ali Karlo je nasmijan i veseo dječak, kad me pogleda tim svojim očima momentalno zaboravim na sve!
Martin se odlučio okušati i u novom izazovu. Vozio se s jednim od najboljih svjetskih reli-vozača Adrienom Fourmauxom. Kako je prošlo ovo iskustvo?
Martin Sinković: Očekivao sam da će biti jako uzbudljivo, ali nisam znao da je reli baš toliko izazovan. Vozi se uskim ulicama, ima jako puno zavoja i potrebno je mnogo vještine. Bilo je jako zabavno, ali i malo zastrašujuće biti zavezan na mjestu suvozača, bez ikakve kontrole. Kao vozaču, navika mi je stiskati kočnicu kako bih kontrolirao brzinu. Ovdje sam kao suvozač ispod sebe imao papučicu koju sam mogao stisnuti kad bi me uhvatila panika, ali njome sam samo uključivao i isključivao brisače!
Tko vam je najveća podrška na vašem putu do novih uspjeha?
Martin Sinković: U mojoj sportskoj karijeri supruga Manuela mi je najveća podrška i to mi je najvažnije! Svaki svoj rezultat želim podijeliti s njom i na takav način joj zahvaliti što se ona zbog mene i mojih uspjeha mnogo puta odriče svojih planova.
Valent Sinković: Definitivno supruga Antonela i roditelji! Oni su tu u svim usponima i padovima, a u svim svojim slobodnim trenutcima ja to nastojim nadoknaditi i zahvaliti im se na bezuvjetnoj ljubavi i podršci.
Tekst se nastavlja ispod oglasa