Zagreb je hrvatska metropola, koju smo nekoć ne bez ponosa zvali metropolom svih Hrvata, kao glavni grad jedne suverene države svakako zaslužuje stadion koji bi bio primjeren takvom gradu, bez obzira na kojoj će lokaciji stadion biti, iako će se navodno većina složiti da je to Maksimir.
No, je li moguće, nakon brojnih ‘renoviranja’, stadion u Maksmiru pretvoriti u multifunkcionalni stadion na način na koji su ga zamislili čelnici Dinama i na način na koji se danas grade slični stadioni? Neki stručnjaci tvrde da je jeftinije izgraditi novi stadion, na novoj lokaciji, nego ponovno ulagati u Maksimir, u koji je ionako uloženo jako puno novaca, za “prosječnog građanina” nezamislivo puno, a rezultat nije baš impresivan. Naprotiv.
Sportske novosti iz dobro poznatih razloga uglavnom imaju donekle pouzdane ‘informacije’, dakle, nagađa se da bi Dinamo već za dvije-tri godine “mogao igrati u svojoj Areni” i da bi se radilo o stadionu koji ni na neki način bio pravo malo zabavište, luna park, s restoranima, hotelom, klupskim muzejom, fan shopovima, poslovnim prostorima… Ukratko, radilo bi se o zdanju koje bi financiralo samo sebe, čak i onda kada je “mrtva sezona” i lopta miruje te utakmica nema. Dinamov Gardaland. Čelnici Dinama očekuju da bi takav stadion vratio gledatelje na utakmice. Ne vrijedi spekulirati, vrijedi ponoviti još jednom da Zagreb zaslužuje stadion koji će biti primjeren metropoli jedne države Europske unije u 21. stoljeću. Pitanje je samo kada i kako.
Dinamo, a kad kažemo Dinamo zna se na koga se misli, se nada da bi Grad mogao riješiti problem da zemljištem, Maksimir još uvijek nije otpao a Dinamo bi riješio ostalo, dakle, financiranje izgradnje stadiona. Koliko je to realno s obzirom na činjenicu da zemljište u metropoli nije jeftino i da ga ne možete samo tako “dobiti” kad već imate kakav-takav, ne baš respektabilan, prostor za igranje?
“Što znači potrošiti dio tih 50, 70 ili 90 milijuna eura na nekoliko dvojbenih “Brazilaca”, kad to ne jamči nikakav rezultatski iskorak”, pišu Sportske novosti. Ovdje se pak radi o demagogiji, iako je novinar na dobrom tragu ipak je “promašio loptu”, naime, Dinamo nikad prijelaznom roku nije potrošio 50, a kamoli 90 milijuna eura za pojačanja. Za 90 milijuna eura Dinamo bi se pojačao tako da bi odmah bio spreman igrati europsko proljeće. Za 90 milijuna eura Modri bi u svoje redove mogli vratiti Ćorluku, Eduarda, Niku Kranjčara…, i još nekoliko bivših ili sadašnjih Vatrenih, a da im ostanu gotovo dvije trećine, dakle, 60 milijuna eura. No, to je neka druga tema, samo napominjemo. Dinamo je u prijelaznim rokovima za pojačanja trošio ispod 10 milijuna eura, naravno, nekad i više, nekad i puno manje.
Sportske novosti pišu da bi Dinamo uzeo na sebe, uz pomoć partnera ili EU fondova, izgradnju stadiona te da nakon izgradnje stadiona Dinamo više ne bi ovisio samo o prodaji igrači. Ideja je zapravo ozbiljnije počela živjeti onog trenutka kada se shvatilo da će ovo biti rekordni prijelazni rok za Modre te da će plavi od Lige prvaka zaraditi najmanje 15 milijuna eura. U plavu blagajnu slilo se preko 60 milijuna eura, s novcem od Lige prvaka.
“Stadion ne bi bio, poput rukometnih arena, samo sportsko borilište koje živi jedino na dan natjecanja ili koncerta, Dinamov stadion – po mogućnosti i nacionalni…” Nacionalni? Hrvatska nije Engleska, Hrvati imaju jedan posve drugačiji mentalitet, a Maksimir, ili bilo koji drugi stadion u Hrvatskoj, nije Wembley. Hrvatska nogometna reprezentacija ima obvezu igrati u svim hrvatskim gradovima u kojima postoje uvjeti za igru reprezentativnih velikih utakmica, dakle, tamo gdje bi Uefa mogla dati dozvolu. Inače neki bi se mogli pitati zašto splitski Poljud nije bio “nacionalni” stadion u trenutku kada je Maksimir izgledao zaista tužno?
Naravno, stvari nisu posve jednostavne, no, jedno je sigurno, ako Dinamo radi svoj privatni stadion, svojim novcem, onda on ne može biti jedini nacionalni stadion u državi, ali može biti stadion na kojem će Vatreni, baš kao i na nekim drugim hrvatskim stadionima, moći igrati velike utakmice, jer ponovimo još jednom, Zagrebu kao metropoli to treba, to nedostaje.
U nekim medijima pojavila se informacija da bi i Grad Zagreb dao dio, dobar dio, novaca za gradnju novog stadiona. U tom slučaju, neki će reći, to i nije samo Dinamov stadion. Nažalost, u ovom trenutku toliko je poluinformacija, dezinformacija, zanimljivih konstrukcija, da je pravu informaciju, ako ona i postoji, nemoguće vidjeti.
