Dan koji se pamti, jednostavno rečeno. Hrvatska ima novo zlato na Olimpijskim igrama, ujedno i prvo zlato u veslanju, iza hrvatskih sportaša. Bravo za zlatnu braću Sinković, koji su dobili ono što su toliko željeli, što su nakon brojnih pobjeda, nakon rada i odricanja, zaslužili. Zbog njih, zbog njihove ambicije i vjere u vlastite snage, se raspao srebrni hrvatski četverac iz Londona – isplatilo se. I tu nije kraj, naime, Daimir Martin ima solidne šanse da se uključi u borbu za medalju u veslanju, odnosno disciplini samaca. Način na koji je ušao u polufinale to gotovo pa jamči. Naravno, medalja je još uvijek kao Rio daleka.
Unatoč porazu Marina Čilića, koji ponovno nije izdržao pritisak velikog meča, iako je bio blizu, unatoč neuspjehu Snježane Pejčić koji su mnogi prije Igara vidjeli sa zlatom oko vrata, Olimpijski četvrtak ostat će zlatnim slovima zapisan u analima hrvatskog sporta. Bila je to, kako je nekoć znao reći legendarni, nažalost danas pokojni, Anđelko Herjavec, “bila je to bleščeća noć.” Pobjede rukometaša i košarkaška, gotovo u isto vrijeme, još da su u slično ili isto vrijeme zaigrali vaterpolisti, koji su protiv Španjolske previše taktizirali, da ne kažemo kalkulirali, i da su pobijedli, bio bi to dan kakav se neće ponoviti tako skoro. No, i ovako se Hrvati nemaju pravo žaliti. U vrijeme dok su rukometaši i košarkaši mljeli svoje protivnike u domovinu se vratio zlatni Josip Glasnović.
Vjeru u svoje snage s jedne strane i potvrdu uspona forme te izlaska iz višegodišnje hibernacije s druge strane, potvrdili su rukometaši te košarkaši. Obje reprezentacije protiv jakih i na papiru favoriziranih protivnika, košarkaši su pobjedom protiv Brazila praktički osigurali četvrtfinale, pitanje je samo s koje pozicije u grupi, dok su rukometaši vrlo blizu zahvaljujući pobjedi protiv Danske da u nastavku, dakle, četvrtfinalu izbjegnu jake europske prvake Nijemce. Četvrtfinalne utakmice su ipak ključne utakmice ako se želi medalja, važno je domoći se što lakšeg protivnika, ako takav postoji na Olimpijskim igrama.
Kako sada stvari stoje, što, naravno, ne znači da će tako i sutra biti, hrvatska košarkaška reprezentacija mogla bi na Australiju ili Francusku u četvrfinalu, teško je vjerovati da će Bogdanović i društvo uspjeti “smijeniti” Argentinu s prve pozicije u skupini. Iskreno, s obzirom na rezultate u dosadašnjem dijelu turnira, vjerujemo da će Hrvatska izbjeći četvrtu poziciju u skupini, a onda i nepobjedive Amerikance. Prema dosadašnjim igrama glavni favoriti olimpijskog košarkaškog turnira su Amerikanci, nakon toga Australci te Argentinci. Naravno, radi se o subjektivnoj procjeni, osim Amerikanaca. Samo je jedan kandidat za zlato na Olimpijskih igrama u Rio de Janeiru.
Kada je u pitanju rukomet, činjenica je da Hrvatska, unatoč lošem početku, može i do prvog mjesta skupine, naravno, da bi se to dogodilo potrebno je svladati Francuze, aktualne olimpijske pobjednike koji na ovom turniru jednostavno briljiraju, ponovno su na onoj staroj razini, s koje melju, ruše, lome bez milosti. Neće, dakako, biti tragedija i ako bi Hrvatska na koncu bila druga u skupini, za to je potrebno da se poklope neki rezultati, odnosno, da Francuska nakon Hrvatske dobije Dansku, a Hrvatska, hoće-neće, mora srušiti neugodni Tunis koji je uspio iznenaditi onaj “strašni” Katar koji nas je osakatio na početku olimpijskog turnira.
Ukratko, rukomet, baš kao i košarka, u dobitnoj su kombinaciji za četvrtfinale uz obaveznu dopunu da bi obje naše reprezentacije u konačnici mogle dobiti protivnike koje se može proći. Najvažnije, i jedni i drugi ovise jedino o sebi, a sreća je, naravno, ako pomogne dobro došla.
Po prvi puta možda nakon 24 godine navijači imaju vjeruju u hrvatsku košarkašku reprezentaciju te smatraju da bi čak i izabranici temperamentnog Aleksandra Petrovića mogli među četiri najbolje ekipe Olimpijskih igara, bolje rečeno svijeta s obzirom kako je u Riju danas sve ono najbolje što košarka ima. Tako nas daleko nije bilo još od vremena Dražena Petrovića i Barcelone 1992. godine.
