Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša, uz Bojana Bogdanovića vođa nove generacije hrvatske košarke, koja je svoj povratak u svjetski vrh najavila prošle godine na Olimpijskim igrama u Riju, Dario Šarić, još jednom je pokazao zašto hrvatska košarka, posebno reprezentacija, ima budućnost. Mnogi s pravom očekuju da će Hrvatsku potvrditi veliki potencijal već na Europskom prvenstvu za nekoliko mjeseci. Međutim, košarkaški Vatreni ponovno nisu kompletni.
Šarić je veću petu godinu za redom na dispoziciji izbornicima hrvatske reprezentacije, danas je to isto i Aleksandru Petroviću, razumljivo je s te točke gledišta zašto je mladi košarkaš i već sada jedna od zvijezda NBA lige frustriran, bolje reći razočaran, činjenicom da neki igrači uporno odbijaju ”sveti hrvatski dres.” Događalo se to i ranije, da ne spominjemo sada imena, no, ime Ante Tomića, koji je reprezentaciju i Aleksandra Petrovića odbio uoči zadnjih Olimpijskih igara, vrijedi spomenuti, tim prije što je to aktualno i sada, u ovom trenutku, mada, iskreno sve manje.
Dario se nije previše osvrtao na Tomića, vjerojatno i zato što je on za reprezentaciju prošlo, svršeno vrijeme. Naime, iako je svojedobno Tomić bio jedan od najboljih igrača Europe nikada za reprezentaciju nije odigrao kako je prema talentu i kvaliteti mogao, jednostavno, nikad se kao veliki individualac nije uklopio. Naravno, i izbornici, nedorasli zadatku, su u tome imali jednim dijelom svoje prste. Teško je reći, ali je istina, reprezentacija bez Tomića puno bolje funkcionira, konačno izgleda kao momčad sastavljena od vrhunskih igrača, a ne kao skup pojedinaca od kojih svatko vuče na svoju stranu te igra neke privatne utakmice.
Šarić je, kako smo već pisali, ali u jednom drugom kontekstu, komentirao činjenicu da su Mario Hezonja i Ante Žižić odlučili propustiti ovogodišnji Eurobasket kako bi se bolje pripremili za novu NBA sezonu.
“Krivo mi je što neki igrači ne žele igrati za reprezentaciju. Čini se da nema više tog žara i da smo izgubili kult reprezentacije. Znam da mi koji smo tu, koji ginemo, osjećamo da nam je tu mjesto, osjećamo taj naboj igranja za svoju zemlju. Ako netko kaže da je umoran, nije. To jako dobro znam”, rekao je Dario Šarić prilikom posjete djeci iz Osnovne škole Vidici u Šibeniku. Šarić je očito nezadovoljan činjenicom da bi reprezentacija u punom sastavu imala daleko veće šanse za visok plasman, pa čak i medalju, ovako se suzio krug onih na koje izbornik može računati. Šteta je takvu priliku propustiti, svjestan je toga i Aleksandar Petrović, koji je učinio sve kako bi se mladi Hezonja predomislio. Koga nema bez njega se, nažalost, mora i može.
Šarić se prisjetio svog debija u najdražem hrvatskom dresu:
“Kada sam ja prvi put ušao u A reprezentaciju sav sam treperio. Igrao sam to ljeto za U18 reprezentaciju i osvojili prvo mjesto, da bi se nakon toga priključio pripremama A reprezentacije, odradio kvalifikacije. I nisam bio umoran. Ne razumijem kako netko može biti umoran za reprezentaciju.”
Naravno, prije Eurobasketa 22. godišnji košarkaš morao se vratiti u SAD, gdje ima šansu dobiti i prestižnu nagrada za rookieja godine. Veliko priznanje, iako Šarić nije pretjerano opterećen tom činjenicom.
“Idem trenirati, da me ljudi iz Philadelphije vide u kakvom sam stanju, da mi kažu na čemu trebam raditi. Da, ići ću i na dodjelu pojedinačnih NBA nagrada. I ne, nemam nikakvu informaciju o tome tko je dobio nagradu za rookieja godine. Velika je čast biti u užem izboru, među tri nominirana. Mislim da sam tu zasluženo i da se imam pravo nadati da ću dobiti tu nagradu.”
Hoće li nakon ovih riječi Darija Šarića napokon netko se zamisliti nad svojim ignoriranjem hrvatske reprezentacije? Hrvatska nije Amerika, nema 300 milijuna stanovnika i izbor kao iz snova, no, ono što ima i što želi igrati za svoju domovinu najbolje je što Hrvatskoj treba. Jer, kako smo spomenuli, bez onoga koga nema, tko ne želi, se može i mora.