Domagoj Vida iza sebe ima sjajnu godinu, a u razgovoru za Sportske novosti otkriva kako kod kuće sprema razmjenjene dresove.
“Imam ih dosta, recimo Messijev, rekao sam već da nam je nakon što smo svladali Island i plasirali Argentinu dalje svima poslao svoj dres s potpisom, zatim Iniestin, Agüerov…”, ističe.
Gdje se nalazi onaj s finala Svjetskog prvenstva?
“Čuvam sva četiri koja sam dobio službeno za tu utakmicu, u dva sam od njih igrao. Jedan će biti na tom posebnom mjestu u mojoj kući, a drugi čuvam za sina Davida. Svi reprezentativci i izbornik potpisali su se na njega, držim ga u sefu”, priča.
Što najviše pamti s SP-a?
“Vrhunac je bio kad smo se vratili u Zagreb. Taj je doček nagrada i kruna svega što smo napravili. Kad danas gledam te isječke na YouTubeu, i ovog časa kad pričam o tome, prolaze me trnci. Ima i drugih, od pobjeda, pogodaka, penala… Kad je David išao sa mnom po terenu, bili su na tribini moji roditelji i supruga. Puno je stvari koje nikad neću zaboraviti”, poručuje.
Finale Svjetskog prvenstva ne igra se svaki dan.
“Kad igraš u finalu Svjetskog prvenstva, to je kruna karijere. Nažalost, nismo tu zadnju stepenicu uspjeli proći. Kad razgovaram s Lukom, Raketom i Mandžom, koji su osvojili Ligu prvaka, Svjetsko prvenstvo svima je nešto drugo. Igra se svake četiri godine. Hrvatska je u zadnjih 20 godina dvaput osvojila medalju. Što se toga tiče, napravio sam sve, ali nitko sretniji od mene ako za četiri godine dođemo i do kraja. Bit će jako teško, međutim ako ne sanjaš, ako ne misliš o tome i ne ponašaš se tako, ne daješ sve od sebe, neće se ni dogoditi. Ne možeš zapeti tek zadnjih mjesec dana pred Mundijal, cijeli se život pripremaš za to. Imamo dobre igrače, daleko je još Katar, ali to je neka moja misao”, ističe.
Kakva je uloga izbornika Dalića u srebru?
“Uspostavio je taj balans između prijatelja i trenera. Puno razgovara s nama i pita nas kako bismo mi, što je možda bolje, podijeli nam svoje vizije što bi on radio, pa ga zanima kako bismo mi. Pogotovo se konzultira sa starijim igračima, ali nekad čak i s mlađima, ali na kraju je on taj koji udari šakom o stol i kaže – tako će biti, slušajte i radite, jedino tko možemo pobijediti. Stvorila se kemija, međusobno povjerenje. On je pravi vođa kojeg slijedimo i slušamo, a rezultati dolaze.”