Idući tjedan navršava se 30 godina od krvavih događanja u Maksimiru i neodigrane utakmice Dinama s Crvenom zvezdom koja se oduvijek simbolički doživljava kao najava raspada SFRJ.
Dražen Boban je stariji od brata Zvone skoro tri godine, a za Sportske novosti se prisjetio sukoba brata Zvonimira s milicajcem.
“Trener Kuže nam je vikao da krenemo prema svlačionici, jer prema svemu što se događalo na terenu bilo je jasno da utakmica neće moći započeti. Bio sam 5-6 metara od Zvone. Onda se on u jednom trenutku naglo okrenuo i potrčao, a u onom metežu nisam više mogao vidjeti gdje je i što se događa”, rekao je Dražen Boban.
“Na terenu je vladao kaos. U jednom trenutku sam čuo snažan huk s tribine, toliko dojmljiv da se i danas naježim kad se toga prisjetim. Bila je to, kako sam kasnije mogao vidjeti i čuti, taj trenutak kada je Zvone uzvratio milicajcu koji ga je udario pendrekom…”, opisuje.
“Bilo je na stadionu jako napeto i naravno da postoji zabrinutost svakog roditelja za svoje dijete. U svoj toj borbi koja se događala na terenu, i na tribinama je bilo vrlo napeto. Ljudi su bili na nogama i bilo je teško pratiti što se dolje točno događa. Sjećam se da je Zoran Mamić, koji je tada bio mlad igrač i sjedio je blizu nas na tribini, priskočio u pomoć i u onom metežu koji se događao i među publikom, odveo moju kćer Ivu s tribina do mog auta. Kasnije sam dočekao i Zvonu i Dražena, te smo otišli kući”,dodaje.
“Uznemiravali su telefonom, pogotovo po noći. Zivkali su i u 3 sata poslije ponoći i prijetili. Stizala su nam doista gnjusna pisma. Nije mene osobno bilo strah, naprotiv, ali sam brinuo za obitelj kako će se nositi sa svim tim pritiskom. Zato sam u jednom trenutku odlučio da isključimo telefon, ali mjesto stanovanja ostalo je isto”, opisao je koliko im se život tadapromijenio.
Podsjetimo, 13. svibnja 1990. godine jugoslavenska milicija tukla je kako BBB-e, tako i neke igrače Dinama, dok je ignorirala činjenicu da Delije na tribinama trgaju sjedalice napadaju ostale gledatelje. Od strane tadašnje milicije napadnut je i igrač Dinama Vjekoslav Škrinjar, što je dodatno izazvalo reakciju Zvonimira Bobana, koji je zapravo u samoobrani udario milicajca Refika Ahmetovića, tadašnjeg djelatnika milicijske postave Dubrava.
Bobana je spasio tadašnji trener Dinama, legendarni Josip Kuže, kapetan Zvone je uz pratnju navijača, kao zaštite, krenuo prema svlačionici. Može se reći kako su Kuže i navijači tada Bobanu spasili život. Milicija je bila spremna na sve, osim kako zaustaviti ludilo Delija. Neki će reći unaprijed režirano u Beogradu.
”Da je ponovno krenuo vjerojatno bih pucao i ubio ga”, otkrio je milicajac Ahmetović puno godina kasnije, prisjetivši se događaja s maksimirskog travnjaka. Pitanje je da li bi sve tako završilo da je pucao na Zvonu kako je to ”pojednostavio” Ahmetović ili bi došlo do otvorenog rata na ulicama glavnog hrvatskog grada? Srećom, nikad nećemo saznati.
