Bivši hrvatski nogometni reprezentativac i nekad sjajni golgeter Eduardo da Silva doputovao je u Zagreb.
U razgovoru za Sportske novosti otkrio je prati li prvu HNL.
“Rezultatski da, iako u Brazilu nisam gledao prvenstvene utakmice. Gledao sam samo Dinamo u Ligi prvaka.”
Znate li da je HNS, u suradnji s lokalnom samoupravom, na gotovo svakom prvoligaškom stadionu postavio nove, kvalitetne terene?
– Ozbiljno? Pojma nisam imao… To je velika stvar, to je najvažnije, nema više razmišljanja hoće li biti blato, kvrgav i tvrd teren… Dobar je travnjak najvažniji za igrača, samo na dobrom travnjaku igrač može pokazati što zna! Reći ću vam ovako: prošao sam svašta u karijeri, svugdje sam igrao, na brojnim stadionima, svašta sam vidio. Igrao sam na stadionima koji su imale svlačionicu za deset igrača, a u njoj se presvlačilo nas 20! Pa nije bilo tople vode, uvjeti su bili mizerni. Sve do izlaska na travnjak, koji je bio fenomenalan! I u sekundi zaboraviš na svlačionicu i hladnu vodu, ma ništa mi ne treba osim odličnog terena, mogu se preodjenuti i na parkiralištu – kaže Eduardo i nastavlja:
– S druge, pak, strane, igrao sam na modernim stadionima, na kojima je bio grijan svaki centimetar betona, svlačionice su bile velike i opremljene poput najmodernijeg stana. Ali, što ti sve to vrijedi, kad je travnjak bio loš, grbav, opasan za igru. I to što je HNS napravio doista je velika stvar za hrvatski nogomet, igraču je najvažniji dobar travnjak. Na dobrom terenu, već u primanju lopte imam rješenje. A na lošem terenu moram razmišljati kako će odskočiti, hoću li je i kako uopće primiriti nakon “borbe”…
Kako ste doživjeli Dinamove nastupe u Ligi prvaka?
– Ostavili su Plavi odličan dojam, ali žao mi je što su za dlaku ispustili prolaz u osminu finala! Zagrebačka utakmica protiv Šahtara ide u kategoriju onih “vjerovali ili ne” – pa tko je mogao pomisliti da će u sudačkoj nadoknadi Dinamo primiti dva gola i dopustiti gostima izjednačenje!? Nevjerojatno… Nikad nisam igrao neku sličnu utakmicu. Znalo se događati da moja momčad zabije ili primi pogodak u sudačkoj nadoknadi, ali ovakav nestvarni rasplet nikad nisam doživio na terenu.
Za koga ste navijali u utakmicama svoja dva bivša kluba?
– Iskreno, bilo mi je svejedno tko će proći, Dinamo ili Šahtar, to je za mene bila dobitna situacija! Naravno da mi je sad žao zbog Dinama, kao što bi mi bilo žao i Šahtara da je ispao. Nadam se da me shvaćate, u oba sam kluba proveo krasne trenutke i emocije su mi nekako ravnomjerno raspoređene, pa sam nakon međusobnih utakmica, koje su bile okončane remijima, zapravo bio zadovoljan. Gledajte, nema uopće dvoumice da mi je Dinamo više dao od Šahtara, iz Dinama sam krenuo u nogometni svijet, u Dinamu sam proveo osam i pol godina i stvorio nogometno ime i Dinamo će mi uvijek biti na prvom mjestu u srcu. Ali, u Donjecku sam bio prekrasno dočekan po dolasku iz Arsenala, vratio sam se opet na najvišu razinu igara, osvajao sam trofeje, sin mi se tamo rodio. I onda je rat sve prekinuo, često razmišljam o onim divnim ljudima iz Donjecka koji su ostali bez svega. Želio bih još jednom posjetiti te ljude i taj grad, a divim se Šahtaru koji je morao preseliti u Kijev, ali i dalje igra na vrhunskoj razini – kaže Eduardo i nastavlja:
– Otkad je Bjelica preuzeo Dinama, razina igre se nevjerojatno podigla. Dinamo može igrati protiv bilo koga u Europi i neće se osramotiti, a na nekim je utakmicama igrao prekrasan nogomet, baš za nogometne sladokusce. Primjerice, pobjeda 4:0 protiv Ferencvarosa u Budimpešti, pa to je bilo spektakularno! Uglavnom, osjeća se trenerska ruka, Bjelica je očito odličan nogometni strateg.
Tko vam se igrački najviše svidio iz ovog Dinama?
– Dani Olmo! Tehnički je jak, inteligentan je igrač i trebao bi napraviti veliku karijeru. Odlični su, naravno, vratar Livaković, pa Petković, Oršić, Ademi…, ali Olmo mi je nekako prvo ime ove momčadi.
Hrvatska se opet plasirala na veliko natjecanje, opet je, već po tradiciji, u kvalifikacijama bilo “čupavo” do zadnje utakmice, koja je sve odlučivala. Što može Hrvatska napraviti na Euru?
– Dečki su nas oduševili na SP-u u Rusiji, nadam se da će slično biti i na ovom Euru. A kvalifikacije kao kvalifikacije, svi su suparnici bili silno motivirani igrati protiv Hrvatske, koja je uživala status favorita i imala je znatno veći rejting od svih ostalih momčadi u skupini. Kad, primjerice, Mađari danima prije utakmice pišu da im dolazi svjetski doprvak s najboljim svjetskim igračem, jasno je da će njihovi navijači ispuniti stadion, a igrači dati sve od sebe za dobar rezultat protiv opipljivog favorita, nikakav pritisak nije bio na njima. No, najvažnije je da je sve dobro završilo, a istodobno je izbornik Zlatko Dalić osvježio momčad i dobili smo nekoliko novih igrača. Inače, mišljenja sam da je teže igrati u kvalifikacijama, nego u završnici natjecanja. Kvalifikacije se, naime, otegnu, malo si u formi, pa malo nisi… A kad odeš na veliko natjecanje, sve je “stisnuto” u mjesec dana i “ajmo junaci!”. Do SP-a u Rusiji, uvijek nam je nedostajao djelić nokta za proboj u četvrtfinale ili polufinale, međutim u Rusiji nam se sve to vratilo i sve smo to naplatili. Imamo odlične i iskusne igrače, pojavili su se i kvalitetni mlađi nogometaši koje svi cijene i vjerujem da Hrvatska i na Euru može otići do kraja – smatra Eduardo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
