Nakon tragičnih nereda i režirane diverzije u St. Etienneu na utakmici Češka-Hrvatska 2:2 nogomet je posve očekivano u drugom planu. Kome je uopće do nogometa, iako Vatreni igrom nisu osramotili svoju domovinu, naprotiv? Navodno se ne zna tko su, no, jedno je sigurno, provokatori koji su ovo smišljeno napravili Hrvatskoj ne pripadaju onom miljeu iz kojeg dolazi skupina koja na tribinama skandira ‘Za dom-spremni’. Ovo u St. Etienneu bili su puno opasniji, daleko bolje organizirani, specijalci za prekide i izazivanje kaosa, Kao da su ih trenirali agenti Saddamove Republikanske garde iz najmračnijh vremena iračkog diktatora.
Na ulazu u tunel iz kojeg nema povratka
Svi strani i domaći mediji, od kojih neki izgledaju kao medijska potpora izgrednicima koji su osramotili Hrvatsku, rastužili Vatrene, raspisali su se o skandalu koji bi skupo mogao koštati hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Uefa je odavno upalila žuto svjetlo, na ulazu smo u tunel iz kojeg nema povratka. Kako smo se doveli u ovakvu situaciju i što se to promijenilo u posljednjih 15-tak godina? Devedesetih Vatreni nisu imali sličnih problema, imali su mir, rezultati nisu izostali.
Samo vrhunski liječnici, kakvih ima u medicinskom stožeru Vatrenih, znaju kakav je to pritisak i stres za nogometaše koji nemaju iste uvjete kakve imaju igrači ostalih reprezentacija Europskog nogometnog prvenstva. Ne možete biti u istom rangu sa Španjolskom ako tijekom svih devedeset minuta dvoboja morate strahovati od autogola s tribina u režiji “terorista” preobučenih u navijače. Hrvatska je od 85. minute utakmice u St. Etienneu igrala barem s pet igrača manje na terenu. Vatreni mogu zabiti pet golova, primiti dva, no, barem još tri će zabiti “teroristi” ako će im se u budućnosti dozvoliti da nastupaju u istoj ligi s civiliziranim ljudima ogorčenim ovakvim divljaštvom.
Provokatori će uništiti možda i najtalentiraniju generaciju Vatrenih u povijesti?
Hrvatska je već hendikepirana činjenicom da će dvije kvalifikacijske utakmice za SP u Rusiji igrati bez gledatelja. Kvalifikacije počinju za tri mjeseca. Zaslužuje li to hrvatska reprezentacija, ovakva generacija koju mnogi uspoređuju s Ćirinim Vatrenima iz 1998.? Hoće li provokatori biti jači od nogometa? Jesu li provokatori na najboljem putu da unište jednu od najboljih generacija koju je hrvatski nogomet ikada ima?
Već sad, a da Uefa još nije ni reagirala, nepopravljiva šteta je učinjena, Izgubio se mir, nestalo je osmijeha na licima igrača, ostala je goričina, tuga, ostala je ljutnja, ostao je bijes zbog nemoći. Ne mogu igrači pomoći velikoj većini navijača koji su došli navijati za njih, ne mogu ni navijači pomoći njima,koje su došli bodriti.
Koliko god bilo teško čitavo se društvo napokom mora pokrenuti kako bi se osudilo ovakvo divljaštvo i kako divljaci i najave njihovih pothvata ne bi u budućnosti došle dalje od policijskih bilježnica. Provokatori se hrane medijskom pažnjom koju dobivaju, režiseri ove hrvatske tragedije u tri čina akciju provokatora koordiniraju jednim dijelom uz pomoć medija koji im nenamjerno pomažu. Nema opravdanja za režiranu diverziju u St. Etienneu i tu treba staviti točku. Ne postoji ali…, jer obično nakon što dođe “ali” dolazi i relativizacija.
Nemoć institucija: Namjera ili traljavost?
Nakon nevjerojatnih prizora iz St. Etiennea mnogi se pitaju kako je moguće, ako se ponavljaju i ponavljaju ovakvi naručeni izgredi, da se provokatorima, teroristima, huliganima, kako ih god zvali nećete pogriješiti, ne može ući u trag, pogotovo danas, u vrijeme suvremene tehnologije kojom se može povećati slika tako da frizeri u fušu mogu u kratkom roku prepoznati vrstu gela na kosi Cristiana Ronalda?
Gdje su kamere? Gdje je policija i kako uopće jedni te isti provokatori prolaze granice iako neki od njih ne bi smjeli bez pratnje ni do samoposluge? Ako nema dovoljno zatvora, zaposlimo ljude, pokrenimo hrvatski New Deal i gradimo zatvore. Mogao bi to biti hrvatski autohtoni proizvod, kad nam je već divljaštvo izvozni brend. Ne nama, nego onima koji nam to žele podmetnuti. Netko želi Hrvatsku u svijetu predstaviti kao oazu zla.
Edukacija, o kojoj se toliko govorilo i govori, nažalost, ne pomože. “Teroristi” znaju što rade i upravo zato rade to što rade. Oni su svoj edukacijski ciklus prošli, završili obuku i dobili diplome. Jedinu takvu diplomu i imaju.
Ni nakon užasnih scena iz Francuske, koje su, nažalost, dobile hrvatski pečat diljem Europe, to što se dogodilo nije najgore što bi nam se tak moglo dogoditi. Naime, građani osjećaju nemoć institucija, pa čak i aljkavost, kao da nema volje za odlučnom reakcijom? Nažalost, dobrim dijelom opravdano.
Nakon skandala na Poljudu sa svastikom, u režijih istih režisera i izvedbi istih glavnih glumaca, ništa se nije dogodilo, još manje promijenilo, Krivci su ostali dobro zaštićeni u mraku iz kojeg, nažalost, povremeno izlaze na svjetlo dana kako bi sa sobom u mrak odnijeli i povukli što više mogu.
Ako se izgrednike, provokatore s Poljuda nije uspjelo pronaći, ako su sve ponovili stotine kilometara dalje od Splita, Hrvatske, koliko je moguće realno očekivati da će provokatori iz St. Etiennea biti pronađeni i kako se pravi navijači mogu nadati da će provokatotorima biti napokon onemogućen pristup sportskom borilištu barem do kraja 21. stoljeća?
Cilj nisu Vatreni?
Glavni cilj provokatora, ili terorista, kako h naziva izbornik Čačić, nije izbaciti Hrvatsku iz svih natjecanja, Vatreni su kolateralna žrtva, glavni je cilj daleko opasniji, zakrviti odnos između hrvatskoga juga i hrvatskog sjevera. A onda je tanka linija koja nas dijeli od općeg kaosa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa