Nakon velike četvorke hrvatskog nogometa – Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka – najdulji prvoligaški staž u Hrvatskoj ima Slaven Belupo. Klub iz Koprivnice 28 sezona uzastopno igra u SuperSport HNL-u.
U aktualnoj sezoni Farmaceuti su posljednji na ljestvici, a prvoligaški status pokušat će im spasiti Mario Kovačević, trener koji je prije dva mjeseca stigao u klub. Uvijek odmjeren, miran i samozatajan. S druge strane, on je velik borac u svim aspektima života.
Copitelli, Kompany, Gatuzzo… i četvrti trener, ujedno i jedini Hrvat koji je pobijedio Dinamo ove sezone je?
– Trener Slaven Belupa Mario Kovačević, odgovara Kovačević.
Sjaj u oku uz zagonetan osmijeh i dalje je tu nakon četiri lopte u mreži Modrih u tek drugoj utakmici otkako je preuzeo Apotekare. No priznaje samozatajni Kova da bi najdražu pobjedu u dosadašnjoj trenerskoj karijeri mijenjao za pobjedu na duge staze i ostanak Belupa u ligi. Jer gotovo je nevjerojatno što je koprivnička momčad ispustila u posljednje vrijeme. Nesretni poraz od Osijeka u Kovačevićevu debiju, pa primljeni pogodak u sudačkoj nadoknadi za poraz u Gorici, onda nespretno, prema mišljenju mnogih i nepravedno poništen pogodak protiv Rijeke, te posljednja drama, gol Šibenika za 2:2 u samom smiraju utakmice.
– Mi smo skoro svih ovih šest kola koje sam vodio sa svim protivnicima imali i više šuteva po golu i posjed, ali nogomet se ne igra zbog umjetničkog dojma nego zbog pobjeda, kaže.
Zna Kovačević kako se preživljava u nogometnoj kaljuži. Prije tri godine preuzeo je Varaždin u nezavidnoj drugoligaškoj situaciji i ekspresno ga vratio u najviši rang. Znatno mu je u tome pomoglo igračko iskustvo. Najzrelije nogometne dane proveo je upravo u klubu koji danas pokušava maknuti s dna ljestvice. Igrao je i u starom Varteksu, u kojem je svlačionicu dijelio s prekaljenim senatorima HNL-a uključujući današnjeg izbornika Zlatka Dalića.
– Tek sad vidim kakvo je to iskustvo bilo. Ne samo Dalić, nego Dražen Besek, Toplak, Vugrinec, Mumlek… naučio sam puno od njih, oni su bili malo stariji, pogotovo Dalić i Besek, pa su već tada praktički bili treneri nama mlađima i sigurno sam puno naučio već u tom radu.
Možda bi i ostao na klupi Varaždina, te tko zna bi li ga nogometni put ponovno doveo u Koprivnicu, da se u studenom prošle godine nije suočio s teškom dijagnozom.
Nećemo se vraćati na one crne priče od lani, zanima me kako ste sada, kako zdravlje?
– Super, čim sam na terenu, zdrav sam. Ima godinu dana da se to desilo, baš sam jutros bio na kontroli, svaka tri mjeseca idem, i dobro je, jedva sam čekao da počnem raditi nakon svega toga.
Bez podrške obitelji, kaže, ne bi uspio, a sportskim načinom života čuva tjelesno i mentalno zdravlje…
– Počeo sam već igrati mali nogomet, jako mi je falio, tu je i padel, novi sport, dosta ga igram, šetam, planinarim, imamo tu dva lijepa brdašca, Ivančicu i Čevo. Uvijek sam gledao život pozitivno tako da i sad kad sam prošao to što sam prošao, i dok radim, nitko sretniji od mene. Samo bi volio da još počnemo i pobjeđivati.
Bez obzira na bodove na travnjaku, ovaj je hrabri nogometni ratnik pokazao kako se pobjeđuje, piše HRT.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/HRT
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.