Na proslavi 80. rođendana Cibone u zagrebačkom hotelu Esplanade posebnu pažnju privukao je kanadski menadžer hrvatskih korijena Victor Dodig, koji bi trebao postati većinski vlasnik kluba.
Na svečanost je stigao sa suprugom i sinom Thomasom, koji već sudjeluje u radu kluba. Za Večernji je rekao kako nije nikakav spasitelj nego osoba koja ima dobre namjere. “Ja se držim načela, kada mi ide dobro Bože daj mi skromnosti, a kada je loše daj mi snage. A kad je tako onda imate neku ravnotežu u životu”, kazao je Dodig.
Istaknuo je kako je uvijek bio vezan za Hrvatsku pa je tako imao svoju ulogu i u pomaganju za vrijeme Domovinskog rata. “Tako sam odgojen, u hrvatskom duhu. Iako sam ponosni Kanađanin ja sam i ponosan Hrvat. Kad je prilika pomoći Hrvatskoj ja se volim pridružiti. Doduše, isprva mi nije bilo na pameti ulagati u klub koji je bio blizu propasti, ali me moj sin nagovorio da upoznam direktora Šerića”, otkrio je Dodig.
“Premda je to bilo izvan mojih rizičnih pogleda na život, ja sam vidio da tu nešto ima. I da se Cibona može preoblikovati na zdrav način i postati klub koji može pobjeđivati najbolje u Hrvatskoj, a nakon nekog vremena i u Europi. Kako su i moji sinovi za to zainteresirani i oni će biti uključeni u tu priču. Gospodin Šerić će voditi klub, a mi ćemo biti članovi Upravnog odbora. Kada postaneš vlasnik jako je bitno da budeš dobar vlasnik, da se ne petljaš u sportsku politiku”, poručio je.
Prvo je naučio hrvatski jezik
Zatim je ispričao zanmljivu obiteljsku priču. Naime, njegov otac Veselko je pobjegao iz Jugoslavije 1959. godine te je proveo dvije godine u izbjegličkom logoru u Italiji i potom otišao u Kanadu u kojoj je njegov ujak bio još od 1929. “Otac je radio u tvornici, u skladištu, čistio je škole, volio je svoj vrt, svoju Hrvatsku. Bio je vrijedan pa nikad nismo bili ni gladni ni žedni. Majka je za njim došla 1964. godine, a oboje su iz istog sela, iz Prologa kod Ljubuškog.
Ona je čistila kuće, radila u pekarnici i još je živa pa ju zovem svaki dan. Vjerovali ili ne, ona čak na svom iPadu gleda utakmice Cibone koje su joj na taj način dostupne. Inače, ja imam kuću na Lopudu u koji sam se zaljubio još 1988., prvi put kada sam posjetio taj otok, rekavši da jednog dana tu moram imati kuću i to sam i ostvario”, ispričao je Dodig.
Istaknuo je kako su za njegovo znanje hrvatskog jezika zaslužni roditelji, ali i hrvatska zajednica u Torontu. “Ja do pete godine nisam uopće govorio engleski. Za vrijeme rata bio sam uključen u pomaganje Hrvatskoj. Osim toga dosta često i ljetujem u Hrvatskoj sa suprugom Maureen i djecom Matthewom, Thomasom, Nicholasom i Juliom. Kada sam gradio kuću na Lopudu morao sam s arhitektima i građevinarima komunicirati na hrvatskom”, kazao je Dodig za Večernji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa