Hrvatska košarkaška reprezentacija u četvrtfinalu igra protiv reprezentacije Srbije, dovoljno je reći kako se radi o dvoboju protiv Hrvatske pa da se čitav susjedni Balkan, i onih nekoliko stotina Balkanaca iz Srba, digne na noge. S obzirom na činjenicu da Hrvatska ime već sada pregršt medalja u Riju, a Srbija niti jednu i pitanje je hoće li uopće osvojiti ponešto od najavljenog, najavljivali su čak osamnaest odličja, Hrvatska, naravno, nema potrebe opterećivati se četvrtfinalom protiv jedne sportski ipak puno slabije države. Kad bismo rekli nacije postoji opasnost da bi nas razni srbijanski mediji i “srpski” mediji u Hrvatskoj optužili za rasizam, iako su činjenice neporecive, a o čemu na ovom portalu pišemo pod naslovom: Sport u Jugoslaviji i Hrvatskoj – egzaktne brojke ruše mitove i tabue!
Statistika, nažalost, ponekad može prevariti, no, u sportu je nerijetko neumoljiva. Srbija je, i to, naravno, treba priznati, u košarci, a to je zapravo jedini sport u kojem imaju bolje rezultate od Hrvatske, europska velesila, samim time i favorit u olimpijskom četvrtfinalu. Međutim, čak i da Srbija pobijedi Hrvatsku u košarci, uspije izboriti finale, na koncu osvojiti srebro, jer više od toga neće, što bi to govorilo o sportskom odnosu snaga između Hrvatske i Srbije, a o čemu pišu, pomalo podcijenjivački, zarobljeni u svojoj megalomaniji, srbijanski mediji? Baš ništa, jer uoči Olimpijskih igara nitko hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, pored Španjolske, Litve, Brazila, Argentine, nije dao ni gram šanse za četvrtfinale. Zaboga, prije koji tjedan nitko u Hrvatskoj, a posebno ne u tako često spominjanom “komšiluku” nije Hrvatsku ni vidio na Olimpijskim igrama.
Ukatko, hrvatska košarka na putu je nezaustavljivog povratka, na takvom putu, poslije dva desetljeća apstinencije, posve su logični usponi i padovi. Ne treba sumnjati, bez obzira što se dogodilo na utakmici između Hrvatske i Srbije, u to hoće li se hrvatska košarka vratiti, pitanje je samo kad će to biti i kojom će se medaljom naši dečki okititi.
I kad bi Srbija, dakle, pobijedila Hrvatsku u četvrtfinalu u perspektivi otvorio bi im se put za jednu medalju, pazite, jednu medalju, trebat će u Srbiji još puno raditi, prestati zavirivati u tuđa dvorišta, kako bi bili na približnoj sportskoj razini jedne i Hrvatske i Slovenije. Problem u Srbiji je zapravo problem s kakvim se Njemačka susretala za vrijeme nacističkog režima, naime, ako nisu najbolji, onda su najljepši. Pogledajte samo naslove u srbijanskim medijima nakon brojnih poraza, uglavnom nisu najbolji “jer su ih suci uništili” a “najljepši su jer su nebeski narod”, što su Hrvati, i svi ostali narodi bivše Jugoslavije, saznali i osjetili na početku devedesetih od njihovih fašističkih političara.
Naposljetku, Hrvatska, za razliku od Srbije, u četvrtfinalu košarkaškog turnira u Riju može igrati potpuno rasterećeno, imperativa nema, Hrvatska ima toliko medalja da već sada može Olimpijske igre proglasiti sportskim uspjehom, Srbija ima tek košarku, neutemeljenu megalomaniju i niti jedno odličje. Ni “nebeski narod” očito nema više privilegiranu poziciju kod Stvoritelja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa