Kako smo već sto puta tijekom ove koliko tužne toliko i ponosne večeri spomenuli hrvatska nogometna reprezentacija poražena je u osmini finala Europskog prvenstva od jake Španjolske. Bilo je 5:3 u jednoj ludoj utakmici, utakmici o kojoj će se dugo, dugo govoriti kao o jednom od najljepših dvoboja europskih prvenstava. Naime, Vatreni su igrali bez Dejana Lovrena i bez ponajboljeg igrača, Ivana Perišića. Što mnogi zaboravljaju. Naravno, najbolji uvijek i zauvijek je nevjerojatni kapetan Vatrenih Luka Modrić, nadajmo se i vjerujemo da to nije posljednja utakmica kapetana u hrvatskom dresu. Luka će ostati do Katara, kao pravi vođa ove zlatne Dalićeve generacije, koja je ispala, ali u velikom stilu. Vratili su se Hrvati iz ponora, kod 1:3 stigli su do 3:3, izborili produžetke, a tamo je bilo svašta. Moglo je biti sve, posve drugačije je ova priča mogla završiti.
Kapetan Vatrenih nije uspio izdržati svih 120 minuta, zamijenjen je u 114. minuti kada je ušao Luka Ivanušec. Hrvatska ima veliku budućnost i sad je to posve jasno. Još na Euru nije bilo Lovre Majera, koji u Dinamu igra sjajno.
“Na početku produžetaka imali smo ih na konopcima, nismo upjeli zabiti iz te dvije mrtve šanse i onda se utakmica prokrenula i nismo imali snage za povratak”, nakon jedne nevjerojatne utakmice kazao je Luka Modrić i definitivno je bio u pravu. Tek kad Modrić ode bit ćemo svjesni koga smo izgubili, kao što je i slučaj s Kostelićima. Vrijeme, nažalost, nitko ne može zaustaviti, pa ni Luka.
Zna stari majstor, iskusan nogometaš koliko je malo nedostajalo. Naime, na početku prvog produžetka Hrvatska je promašila dvije velike prilike, Mislav Oršić te Andrej Kramarić, koji u vatrenom dresu nije ni blizu ono što je u Hoffenheimu. Hrvatska može, pokazala je da još uvijek može, protiv najjačih, dvostrukih europskih prvaka te svjetskih prvaka iz Južne Afrike 2010. godine. Ove noći to je možda i najvažnije saznanje i najveća utjeha.